Nakon stranih albuma godine na red su došla i domaća tj. regionalna izdanja. Listu najboljih slagao je isti tim kao i stranu listu odnosno: Jelena Svilar, Đino Kolega, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj, Marko Podrug i Zoran Stajčić.
Demokratski sistem i procedura su već uhodani za ovakve prilike. Svako od navedenih novinara načinio je svoju osobnu listu, bodovi su se zbrajali i lista se samo posložila. Za razliku od strane liste, zbog manjeg obima izdanja ili iz čiste koincidencije na domaćoj listi apsolutno nitko od dvadeset najboljih se nije podudarao u zbrojevima.
Dakle lista od 20 najboljih domaćih/regionalnih izdanja je pred vama. Krećemo od 20. mjesta ravno do dna gdje se nalazi najbolji.
Nakon stišavanja na “Chupacabri”, Gustafi su na “Kanibalkanskoj” ponovno žestoko raspojasani, živahni, prštavi, plesni, vedri i veseli, puni i zaokruženi u za njih standardno izvrsnim i maštovitim aranžmanima i u odličnoj, sočnoj produkciji koju potpisuju Edi Cukerić, Marko Kalčić, Edi Maružin i Barbara Munjas. Album je prošao model distribucije koji u nas prethodno nije iskušao nijedan etablirani izvođač: prvo su sve pjesme s albuma puštene preko internetskog portala Jutarnjeg lista, potom se CD prodavao uz iste dnevne novine po iznimno niskoj cijeni od 9,90 kuna, a napokon je objavljeno i regularno CD izdanje koje se može kupiti u prodavaonicama i na druge uobičajene načine.
19. Lolita ‘Lipstick pop’
Koprivnički indie pop-rock trio izdao je svoj prvi album “Lipstick Pop”, koji zvuči kao da je ispao negdje s početka devedesetih. Osam mekih i jednostavnih pop-rock pjesama otpjevanih na finom engleskom, nepretenciozne poetike i lako pamtljivih melodija, neodoljivo podsjećaju na Lemonheadse i Dinosaur Jr, što znači da evociraju onaj divan osjećaj srednjoškolske opuštenosti i mladenačke neopterećenosti, kad te baš briga što nemaš ni kune sve dok te On/a voli i dok na skateu, BMX-u ili disco rolama kruzaš po gradu s walkmanom na ušima. Totalno obećavajuć bend.
“Nulti dan” je jedan od onih po nekadašnji postulatima pravovjernih rock albuma lišen produkcijskih trikova i svego onoga što Olovni ples ne bi mogao pružiti uživo. Bend je to koji je u onoj najljepšoj maniri snimio svoje pjesme i pustio ih tako u svijet neušminkane i ogoljene. Zato ovaj album i zove na stalno preslušavanje. Uvuče se pod kožu. Širi sloj slušatelja tek treba otkriti ovaj bend.
17. Nežni Dalibor ‘Nežni Dalibor’
Beogradsko-vranjanski indie pop-rock sastav, jedan od predstavnika nove srpske scene, objavio je eponimni treći album, i ovoga puta pod produkcijskom palicom Borisa Mladenovića. Album je drugačiji od prethodnih, pomalo mračnije atmosfere i opušteniji, kao da se uopće ne trudi svidjeti, mjestimično zvuči kao igra i eksperiment bez poetskih pretenzija i upravo je taj minimalizam ono što ga čini zanimljivim. Čini se da je Nežni Dalibor sazrio, postao samosvjestan i živo mu se jebe hoćete li ga voljeti.
16. Petrol ’80 proleća’
Petrol je izbacio ovaj album zajedno s informacijom o raspadu grupe. Iako je bio snimljen davno, beskonačno miksanje odgađalo je njegov izlazak. Na kraju se u cijelom tom procesu izgubio bend, a dobila vrlo dobra ploča. Za ovim bendom treba žaliti, ali također biti i radostan, jer su u “amanet” ostavili dva “svetska, ali naša” albuma. Dobra informacija kaže da frontmen Ilija Duni već neko vrijeme svira u novoj grupi “Ti”, na koju svakako treba obratiti pažnju. Dalje>>