Novi bubnjar, nova dinamika, novi odnos snaga.
U ugodnom i prostranom prostoru novozagrebačkog ‘kluba glazbe i biljara’ Metropolisu, urešenom velikim plastificiranim (pleksiglas, što li?), pozadinski osvijetljenim fotografijama glazbenih ikona poput Rolling Stonesa, Dizzyja Gillespieja, ZZ Topa, s potpisom Briana (Brane) Rašića, uzduž i poprijeko hvaljen elektro-jazz sastav zagrebačke adrese Chui u nedjelju je koncertno debitirao s novim bubnjarem, Jankom Novoselićem.
Još prije manje od godinu dana, Chuijeva se postava sastojala od klavijaturista Tonija Starešinića, trubača Andreja Jakuša i bubnjara Đure Dobranića. Potom je grupa svedena na dvojac Starešinić-Dobranić sa „stalnim gostom“, saksofonistom Vojkanom Jocićem. Dobranić je oproštajni nastup s bendom odsvirao prije petnaestak dana na briljantnom koncertu u zagrebačkom Bacchusu, a otad je službeni sastav Chuija: Starešinić, Jocić i Novoselić.
Novi član, nova dinamika, novi odnos snaga. Isti materijal, drukčija interpretacija. Barem se tako doimalo u Metropolisu, no to opet može biti i posljedica klupskih okolnosti te večeri, među koje pripada i nesumnjivo dobro ugođen, ali pomalo ufinjen, „neoštar“ zvuk. S Novoselićem, razigranijim bubnjarem mekšeg udarca od onoga Dobranićeve teške i odlučne ruke, kod Chuija je sinoć prevladao eterično ambijentalni odsječak njihova šarolika spektra, a potisnut je onaj silovito moćan, potmuo fon koji se tako uzbudljivo slagao i sukobljavao s nadgradnjom. Devedesetominutni nastup, s dvadesetak minutnom stankom popola, bio je odličan – što je izrijekom potvrdilo nekoliko znanaca koji su prvi put svjedočili njihovu nastupu uživo – no ovaj put kao da je manjkalo čarolije, onog završnog premaza koji izaziva oduševljenje, a koji Chui dokazano zna i može ostvariti.
Premda je koncert trajao do 24 h, publika se nakon 23 h počela rapidno osipati te je kraj nastupa dočekalo oko dvostruko manje ljudi no što ih je bilo na početku. Nije tomu bila kriva glazba, nego jednostavno činjenica kasnog sata. Spomenuti poznanici, primjerice, uživali su i u svirci i u ambijentu, no naprosto su morali krenuti da stignu do doma i naspavaju se prije no što ujutro ustanu da odu na posao. Bit će da to nešto govori u prilog ideji da koncerti počnu barem približno najavljenom vremenu (u ovom slučaju najavljenih 21 h pretvorilo se u 21.50 h) i završe do pristojne ure.
(Metropolis, Zagreb, 26. siječnja 2014.)