Nakon rovinjskog koncerta u sklopu 4. Avantgarde Jazz Festivala bjelodano je kako kritičarski superlativi spram Ambrose Akinmusire Quinteta nisu nimalo pretjerani.
Tridesetdvogodišnji trubač Ambrose Akinmusire, čiju darovitost je na Berkleyu na vrijeme zapazio slavni Steve Coleman nastupio je sa svojim kvintetom u subotu u Dvorani Adris u Rovinju na drugom danu 4. Avantgarde Jazz Festivala. Cijeli njegov mali ansambl sastavljen je od vršnjaka, što ga svakako čini jednim od najmlađuh jazz sastava današnjice o kojem se pričao kao nečem posebnom i značajnim na sceni u svjetskim okvirima. No to sastav je to u kojem dio njih nastupa zajedno već više od desetljeća, pa se Ambrose Akinmusire Quintet u tom segment ne može gledati kao mladi bend, što je naravno i sasvim logično opravdanje njihove izvrsnosti.
U formaciji: bubnjevi, piano/Rhodes, kontrabas, električna gitara i truba, Akinmusire je jedini puhač, ali je upravo njegov talent i istraživački duh u dometima trube nešto što je publiku, posebice na baladama, ostavilo iznenađeno u smislu da se iz njegove trube čuje i niz drugih instrumenata. U tim trenucima Ambrose, inače izuzetno smiren na pozornici tijekom cijelog nastupa, jednako tako smireno kroz svoj instrument izvlači zvuke za koje bi se lako moglo zaključiti da, ovisno o trenutku, dolaze od klarineta, saksofona, pa čak i do elektroničkih instrumenenata kojima se već desetljećima mnogi igraju s pitch tehnikama. Upravo zbog tih proširivanja zvukovnih mogućnosti svojeg glazbala, kritika ga uspoređuje s velikim originatorima svog vremena kao što su primjerice bili Satchmo, Davis, Baker i drugi.
Dakle u mnoštvu situacija tijekom koncerta u Rovinju njegov instrument nije zvučao kao truba, bar ne ova, uvjetno kazano, uobičajenog zvuka. Ozračje je bilo, kako je to obično kad su mlađi jazz sastava u pitanju, fuzija svih važnih razdoblja jazza do sada umotanih u moderno ruho u kojima, kako je to već imperative vremena, dominiraju energični i glasni ritmovi na bubnju. Ukratko, igra bez ograničenja, ali iznimno prepoznatljiva upravo zbog neobičnosti Ambroseovog trubačkog stila. Bila je to svirka za naježiti se.
Dugi aplauz na kraju bio je iskren poziv glazbenicima za repete, a i oni su to osjetili jer su za bis izveli čak tri skladbe. Kad se uzme u obzir i koncert Chine Moses od prethodne večeri, 4. Avantgade Jazz Festival je započeo bez greške.