Gotovo u identičnom ozračju početka Gričevanja prije desetak dana uz Jinxe na prepunom platou Tuškanac i stotinama njih koji su se smjestili po okolnim klupicama parka Tuškanac i pločnik kraj garaže i nekadašnjeg Saloona, Pips Chips & Videoclips zatvorili su ovu zagrebačku opet-air manifestaciju.
“Pips Chips & Video Clips postaju vruća roba, no misli o nekom očekivanom pravocrtnom rastu ovog puta remeti već dokazana karakterna zajebanost čovjeka kojem je jednom davno na klupi u Zapruđu palo na pamet da zezancija na naslov Soderberghovog filma bude ime njegovog benda. No ne leži li u nepredvidljivosti draž posla kojim se bavi?” – bio je zaključak mog koncertnog reporta od prije skoro pa točno godinu dana. Pipsi su tog 6. lipnja napunili Vintage Industrial Bar, a renesansni uzlet nastavio se u studenom fenomentalnim nastupom u, također punoj, Tvornici kulture da bi nova kulminacija u metropoli bilo sinoćnje zatvaranje Gričevanja na krcatom platou Tuškanac, a isti koncert opet je ispao uvertira za samostalni koncert u Domu sportova koji je za 6. prosinac Dubravko Ivaniš najavio prije nego li je uslijedio drugi bis.
Rastu li stvari oko PCVC-a spontano ili sve ide po nekom masterplanu ne bi trebala biti neka ključna dvojba. Dobro je da se stvari kreću u pozitivnom smjeru i naravno bilo bi šteta da ne postoji masterplan ako sve ide kako treba, posebice što „Walt“ kao album i zaslužuje takav tretman od benda koji je ponovno jaši na valu kao jedan od trenutno najpopularnijih i istovremeno najznačajnijih na sceni.
„Walt“ je u minutaži i ovog puta dominirao na platou Tuškanac, ali nije bio izveden u komadu, jer i publika je htjela happening i bend je htio happening, stoga je ‘rezanje’ sa starim pjesmama i u prvoj polovini nastupa bio odličan izbor. „Plači“ je tako bio prvi klimaks zbornog pjevanja na platuo na kojem je bilo okupljeno po slobodnoj procjeni između 3 i 4 tisuće ljudi (kao što ni organizatori sigurno nisu znali točan broj okupljenih, obzirom da za Gričevanje ne postoje ulaznice, nego se ljudi puštaju u prostor dok ga ne ispune, a redari na ulazu se poslije brinu da ne dođe do nesnosne gužve i opasnih čepova).
Nakon „Plači“ slijedio je izlet na „Shimpoo Pimpoo“ album, a s tim i poganje u centralnom dijelu partera koje je kulminiralo s „Prvi joint u ustima“, koje je potom opet zamijenilo zborno pjevanje u „Supermama“, „Zdenka i vanzemaljci“, „Mogu ti reć“, „Htio bi da me voliš“…
Yaya je pak „Trubača“ otpjevala soulful – kako bi to Ameri najbolje opisali – s jednakim naglaskom na ‘soul’ i ‘full’, a na kraju pjesme je vrištala kao da je Aretha Franklin ili Chaka Khan na pozornici. Aplauz i povici odobravanja koji su uslijedili uistinu su bili glasno oduševljavajući. Gotovo da je svom mužu kojeg je nakratko zamijenila na pozornici podmetnula nogu, jer nakon takvih ovacija, svatko se lako zapita: a što nakon ovog? No Dubravko Ivaniš nije ni glup čovjek, ni glup frontmen, jer nakon „Trubača“ je ‘lopticu’ snažno vratio publici s „Poštarom lakog sna“ čime je samo dodao ulje na vatru i iskoristio Yayin ‘kerozin’. Prava mala lekcije za sve neuke da je biti frontmen stvar mozga, a ne stvar glasnica.
„Bog“ je označio kraj službenog dijela, a bisevi koji su uslijedili donijeli su nove katarze i to ne samo u redovima publike. Zagreb je za roćkas dobio „Malenu“ – kako je to Ivaniš najavio, da bi se potom zakotrljale „Gume na kotačima“ i „2×2“. Drugi bis je suprotno euforičnom raspoloženju krenuo s „Na putu prema dole“ da bi za sam kraj koncerta klavijaturist Zdeslav Klarić preuzeo pjevački mikrofon i riječima: „Ako neki misle da će proći bez ovoga, grdno se varaju“ najavio „Nogomet“ koji je i otpjevao od početka do kraja dok je Ivaniš bodrio publiku i uživao u tom neočekivanom preokretu na pozornici. Odaslana je tako jedna puno dublja poruka, a ta je da su Pips Chips & Videoclips kopaktni bend u kojem su prilično živahne interne zezancije, čime je gotovo pa poništena ona stara jednadžba Pips Chips & Videoclips = Dubravko Ivaniš (formaly known as Daddy or Ripper).
U konačnici to je još jedno lijepo objašnjenje, čitano između redaka, zašto je „Walt“ toliko doprinjeo svemu dobrome što se u posljednjih godinu i pol događa tom bendu i koji će ih kao nekad „Fred Astaire“ za šest mjeseci dovesti u Dom sportova.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
