U Šibeniku je svečano otvorena tvrđava sv. Mihovila, mjesto gdje za koji tjedan dolaze Thievery Corporation, The National, Nouvelle Vague, 2Cellos…
Dobro bi zaradio redatelj Ivan Leo Lemo da živi i radi u Sjevernoj Koreji. Kim Il-sung bio bi oduševljen ovakvim kolažnim programom koji se temeljio na odavno prokušanom receptu, kako na Dalekom istoku, tako i na ovim prostorima: red pjesme, red plesa, red domoljubnih/lokalpatriotskih stihova.
Doduše, ne bi Ivan Leo Lemo u Sjevernoj Koreji živ dočekao kraj svečanog otvorenja. Već do trenutka kada bi Maksim Mrvica svirao na sceni, redatelja bi, kao i tim glazbenika iz benda Chui, streljali negdje u podrumima tvrđave. Zbog preslobodnog shvaćanja himne.
“Lijepa naša” je, a i to se dogodilo valjda prvi put u našoj povijesti, bila apsolutni vrhunac sinoćnjeg otvorenja. Free-style-jazzy-bossa-nova interpretacija shvaćena je kao diverzija. Sabotaža koja će za nekoliko tjedana jedina biti upamćena od cijelog izvedenog programa, nešto poput Hendrixove himne na Woodstocku. Po mnogima skandal i hereza, po Ivi Josipoviću „jedan od načina na koji se voli Hrvatska“. Predsjednik je ovog puta apsolutno u pravu; „svetinje“ ne postoje, postoje samo različite percepcije svijeta oko nas. Chui se sinoć nisu narugali s „Lijepom našom“, samo su je učinili drugačijom. To što to nije bila izvedba tijekom koje Karamarko može staviti ruku na srce i što je većina publike zbunjeno sjela na pola pjesme, ne znači da Chui i Lemo ne vole Hrvatsku. Vole je moderno.
Ostatak programa nije bilo toliko kontroverzan. Kao i kod svakog sleta, bilo je uspona, padova i promašenih točaka. Medley tri sopranistice podigao je raspoloženje u publici, Maksim Mrvica potpomognut matricom bio je uobičajeno atraktivan, a i Josipa Lisac bila je u elementu. S druge strane, nastup kantautorice Nine Romić, s potpuno promašenim pjesmama, bio je nepotreban. Plesne skupine, s očitim manjkom proba, bile su nekoordinirane, uzdajući se u improvizaciju, a nastup članova manje poznatih klapa, koji je trebao označiti kolektivnu katarzu večeri, podbacio je u svakom segmentu. „Zvona moga grada“, kao idelano odabranu skladbu za kraj svečanog otvorenja, možda su ipak trebali odsvirati glazbenici iz Chuija. Ako ništa drugo, barem bi bilo „kontroverzno“.
Ljetna pozornica na sv. Mihovilu impresivna je, moćna i prekrasna; na njoj će biti užitak slušati Thievery Corporation (22.6.), 2Cellos (9.7.), The National (2.8.), Nouvelle Vague (15.8.), obitelj Dedić (29.9.)… Sinoćnji program bio je, međutim, sve samo ne takav. Od takve je strategije – slaganje sheme bez ikakve koncepcije, u nadi da će pojedinci zablistati i spasiti stvar – odavno odustala čak i hrvatska nogometna reprezentacija.
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
