Svoj šesti studijski album američka glazbenica Natalie Merchant naslovila je svojim imenom i prezimenom i time pojačala pečat osobnosti na njemu. Kao i svaki put do sada u svojoj solo karijeri, ni ovog puta nije promašila.
Njen glas bio je zaštitni znak grupe 10.000 Maniacs, na vrijeme je osjetila degradaciju kvalitete u velikim diskografskim kućama u post MTV-ijevskom periodu i početkom novog milenija odlučila pjevati za svoju nezavisnu etiketu, okrenula se folku, ali onom protestnom začetim s Woodyjem Guthriejem, kao što je i svoj život posvetila aktivizmu, posebice onom koji se tiče borbe protiv svakodnevnog obiteljskog nasilja. Ukratko, Natalie Merchant, svakako je osoba ikonoklastičnog potencijala. U stvari, to već jest, ali u svijetu iskrivljenih vrijednosti, nije glazbenica koju će se pretjerano slaviti, posebice u show businessu gdje žena može biti u fokusu do navršene 26. godine.
No Merchant itekako ima što za reći, kao što je i uhu izuzetno primamljiv njen prepoznatljiv i upečatljiv vokal žene koja je prošla sito i rešeto. O osobnosti novog albuma (šestog po redu i koji je sama producirala) može se lako iščitati već iz samog naziva, jer ga je autorica jednostavno nazvala svojim imenom i prezimenom. Nije to više ni čistokrvni folk s albuma „The House Carpenter’s Daughter“ iz 2003. godine, već rock za odrasle, ugodnog ritma srednjeg tempa vremenski lociranog u instrumentalno-organsko vrelo 70-ih, poetskog narativa punog slika i usporedbi koji evociraju zrelost, prepun svojevrsne pjesničke pragmatičnosti analiziranja životnih gubitaka, ljubavi, strahova i religijskih stavova. Dakle album mudrosti, ali ne one nadmene, a time i odbojne, već životne, čiji tijek spoznaje s godinama ne prestaje, već samo pitanja, kao i odgovori, postaju kompliciraniji.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Mx5Iq0LTYw0[/youtube]
Zanimljiv fragment albuma je pjesma „Go Down, Moses“ za koju je i iz naslova jasno da je riječ o gospelu, no kad se u refrenu spomene New Orleans kao Mojsijeva destinacija, isplivava i društveno-socijalni angažman koji isprva pomalo zbunjuje, jer je pjevanje o New Orleansu bilo ‘in’ prije devet godina kad ga je poharao uragan Katrina. No onda postaje jasno da Natalie Merchant nije zakašnjela pridošlica u aktivističko glazbeno društvo, već da se posljedice katastrofalne poplave i dan danas osjete u tom gradu koji odavno više nije zanimljiv politički teledirigiranim mainstream medijima.
Natalie Merchant je pjesnikinja koja je svjedok svog vremena, također svjesna estetskih glazbenih dosega i fino odmjerene metrike. Lijep, inteligentan i ženstven album koji ostaje u glavi i kad se prestane slušati.
Ocjena: 8/10
(Nonesuch/ Dancing Bear, 2014.)