SuperUho 2. dan: Trauma, romantika i rock and roll

SuperUho ponudilo je jučer omamljivu težinu Eartha i nedokučivost Tuxedomoona.

Dylan Carlson, Earth (Foto: Nino Šolić)

On je Dylan Carlson, gitarist grupe Earth. Živopisan lik piskutavog glasa, koji se na pozornici SuperUha pojavio naoružan tetovažama, prišivcima „Dio“ i „Rainbow“, pentagramom oko vrata i sijedom bradom koja je jasno sugerirala da je podrobno upoznao najmračnije strane zlatnog doba scene u Seattleu. Grupu je osnovao ’89., što je valjda bio posljednji bend iz Seattlea koji nije imamo nikakve veze s grunge zvukom. Nadjenuo mu je ime Earth, što je trebao biti prvotni naziv Black Sabbatha. Nimalo slučajno. Fragmenti mračne duše izlazili su jučer na vidjelo svakim odsviranim tonom. Devijantni post-rokerski blues, kojeg je trojac Earth sinoć upražnjavao u Šibeniku, bio je najteži, najtraumatičniji, najupečatljiviji i, nećemo se lagati, najbolji trenutak dosadašnjeg SuperUho festivala, mada ćete danas po Šibeniku naići na mnoge koji će tvrditi upravo suprotno. I po mnogo čemu neće biti u krivu. Dylan Carlson svojom je distopijskom vizijom rock and rolla nesvjesno napisao idealan soundtrack za post-industrijsko okruženje u kakvom se jučer našao. I zbog svega toga je nepravedno što će u svjetsku rock antologiju ući kao vlasnik sačmarice kojom je Kurt Cobain prosvirao glavu.

Drugi dan SuperUha otvorila je grupa ESC Life, zagrebačka skupina koja je jučer imala svoj tek peti nastup. Kriju se među njima nekadašnji članovi Hemendexa i Stillnesa, a ono što izlazi iz njihovih pojačala poletno je, brzo i jednostavno, na tragu Overflowa. Sličan zvuk, obogaćen ženskih vokalom, na istoj se pozornici prolomio i nešto kasnije, kada su na red došli Rose Windows, alternativni rock bend iz Seattlea. Njihov romantični punk, prekidan napadima distorzije, opravdao je entuzijazam onih koji su jučer kupili dnevnu kartu isključivo zbog njih. A takvih je bilo…

Rose Windows (Foto: Nino Šolić)

Zagrebački Cojones bili su dašak punokrvnog rock and rolla na SuperUhu, a Howe Gelb i njegov Triage sušta suprotnost tomu. Glazbenik iz Arizone odradio je sat i pol seta ne napuštajući country i americana okrive, naslanjajući se pritom debelo na ostavštinu Lambchopa. Bio je to ustvari idealan uvod u Tuxedomoon, najzvučnije ime drugog dana SuperUha. Skupina školovanih glazbenika, koji su diskografski aktivni već 25 godina, još jednom su pred hrvatskom publikom dokazali da ne kane skretati sa neistražene staze eksperimentalnog psihodeličnog zvuka. Ili, što je možda i točnije, njihova karijera je od početka jedno veliko skretanje s kojeg se više ne znaju, niti žele vratiti. Pa tko je, od okupljenih tisuću i pol ljudi, shvatio – shvatio je. Voljeli bismo pronaći jednog takvog, da i nama objasni sve što smo jučer čuli od Tuxedomoona. Mada je bilo sasvim dovoljno da zatvorite oči i otvorite uši, smisao nekomformističke mješavine Lou Reeda i Stravinskog bi se kad-tad iskristalizirala.

Večeras na zadnjem danu prvog SuperUho festivala nastupaju Chelsea Wolfe, Fuck Buttons, Antenat, Punčke, Bernays Propaganda…

Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh