Popričali smo američkom kantautoricom dan prije nego će se u petak 12. rujna popeti na pozornicu zagrebačkog Vintage Industrial Bara.
“Možeš ostaviti Amy golu s dolarom u ruci usred New Yorka i na kraju dana će biti obučena i imati stoticu”, rekla je majka glazbenice Amy LaVere jednom prilikom u njenoj mladosti, a Amy je kako sama navodi u svojoj kratkoj biografiji tu pohvalnu rečenicu pokušala živjeti i kao svoj moto u kasnijim godinama. S obitelji se uglavnom puno selila po Americi. Dovoljno je reći da je trinaest puta mijenjala srednje škole po različitim gradovima prije nego li ju je završila. Kontrabas ju je naučio svirati bivši suprug Gabe Kudel, nekadašnji kontrabasist benda Th’ Legendary Shack Shakers i s kojim je nešto kasnije osnovala duo The Gabe & Amy Show u kojem je nastupala dok se nije razvela od Gabea 2003. godine.
Od 2006. do danas snimila je pet solo albuma kao pjevačica i kontrabasistica, no posljednji, ovogodišnji, “Runaway’s Diary” kritika je složno proglasila ujedno najzrelijim i najboljim. Riječ je o koncepcijski osmišljenom autobiografskom albumu koji je inspiriran Amyjinim bježanjem od kuće i lutanjima američkim gradovima u adolescentskoj dobi. Domaća publika ujedno će imati priliku uživo Amy u petak 12. rujna u zagrebačkom Vintage Industiral Baru gdje će nastupiti u sklopu svoje promotivne “Runaway’s Diary” europske turneje. Ravno do dna je u ovom malom ekskluzivcu pokušao doznati više o ovoj katautorici zvonka glasa i prodorna kontrabasa.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=YsFZznvA_zg[/youtube]
Što pronalazite tako privlačnim u bijegu od kuće i životu beskućnika?
Amy LaVere: Ne mislim da je život beskućnika privlačna stvar, ali kad sam bila mlađa romantično sam idealizirala slobodu koju nosi takav način života. Činilo mi se kako ne postoje brige za život i svijet ako poput povjetarca kreneš u isti samo s ruksakom na ramenu. Danas sam prilično praktična, previše volim kuhanje i spavanje u toplom krevetu da bih osjećala ikakvu želju za ponovno prepuštanje tom životu.
Vaš posljednji album “Runaway’s Diary” inspiriran je jednim takvim vašim bijegom od kuće u mladosti. Kako je došlo do ideje da bi se pjesme mogle tako predstaviti kao koncepcijska priča? Neki kritičari su mu dali epitet ‘albuma ceste’…
Amy LaVere: Imala sam nekoliko napisanih pjesama za novi album. Sve su na neki način išle u tom smjeru i onda mi se dogodio ‘klik’ kad sam pomislila da sve tematski korespondiraju jedna s drugom. To je uistinu osobna studija mene iz mlađih dana I prisjećanje razloga zašto sam pobjegla od kuće i naravno zašto sam se vratila.
“Runaway’s Diary” dobio je odlične kritike, primjerice u Guardianu, Mirroru i Rolling Stoneu. Iznenađena?
Amy LaVere: Prilično iznenađena. Ugodno! Kad sam snimala album pokušavala sam sebe uvjeriti za ne smijem mariti za to što će netko drugi reći o njemu i pjesmama jer je u pitanju bio moj osobni iskreni rad, što je svakako donijelo olakšanje kad su ga i drugi tako protumačili i prihvatili.
Kako ste postali glazbenica?
Amy LaVere: Bila je to prirodna stvar. Moja majka je također pisala pjesme. To je bila normalna stvar u mojoj kući. Bila samo okružena glazbom od najranije dobi.
Koji glazbenici su utjecali na vaš razvojni put?
Amy LaVere: Inspirirali su me Carol King, Kate Bush, David Bowie, Johnny Cash… Lista je milju dugačka. Oduvijek sam imala uistinu raznolik glazbeni ukus. Dalje>>