Duo iz Memphisa koji čine kantautorica i kontrabasistkinja Amy LaVere i gitarist i pjevač Will Sexton upriličili su petak definitivno najbolju koncertu akustičnu večer ovog mjeseca, a vrlo vjerojatno i malo dužeg perioda.
Nije se samo radilo o profesionalnom predstavljanju recentnog albuma Amy LaVere „Runaway’s Diary“ kojeg je strana kritika pošteno nahvalila, već je to bilo jedno ljepše i toplije koncertno upoznavanje s novom publikom i novim prostorom koje bi svakako u nekom budućem posjetu trebalo rezultirati daleko većim odazivom. No ni ovog puta nije nedostajalo publike. Bilo ih je sasvim dovoljno za dobar klupski ugođaj, a akustično ogoljeni duo bez bubnjara iza sebe već je od početka dokazao dostatnost i širinu zvuka koji je svakako držao vodu.
Amy je prije svega odlična pjevačica, ne samo u smislu vokalnih sposobnosti (kojih itekako ima), već i u onom značajnijem segmentu definiranosti vlastita izričaja, stilske i interpretacijske prepoznatljivosti. Jednako kako je glasom nosila raspoloženje pjesama, tako su njeni prsti mantrično prebirali žice, čas električnog basa, čas kontrabasa u jednostavnim, ali iznimno dorečenim linijama stvarajući u kombinaciji s glasom taj osjećaj ceste koji je karakterističan za njene pjesme.
Will Sexton je pak bio njena produžena ruka inspiracije, iz male i ofucane akustične gitare s lakoćom je oslikavao čudesne predjele poigravajući se s par pedala kojima je decentno bojao zvuk. Pored toga kako su na poznici tekli gutljaji tekile, piva i viskija tako je rasla i prisnost s publikom. Jezici su se odvezali, zapjevao je i Will, a Amy pokazivala scenske korake memfiske legende Rufusa Thomasa i njegove „Walking The Dog“ koju je spojila s „Wang Dang Doodle“ Howlin’ Wolfa i engleski refren „All night long“ zamijenila hrvatskim riječima „Cijelu noć“.
Sve obrade koje je izvela te večeri bile su vraški dobro prearanžirane za njen stil pjevanja, kao i improvizacijsko stapanje nekoliko pjesama u jednu. Već je to bilo očito kad je nakon autorske „Big Sister“, posvete svojoj starijoj sestri koja je po njem riječima punih 17 godina bila ‘prava kuja’ prema njoj, zasvirala „Funnel Of Love“ Wande Jackson u koju je uvukla aktivistički narativ o masovnoj hipnozi koju proizvode američki mediji, a vrhunac široko zaokružene glazbene priče prožete širokim utjecajima dogodio se kad su LaVere i Sexton ‘ničim izazvani’ izveli „Candle Mambo“ Captain Beefhearta.
Dylan je naravno bio nezaobilazno poglavlje, posebice „Don’t Think Twice It’s Alright kojom je zaključen prvi bis i nakon koje je poslije kratke stanke večer zakucana s LaVereinom „Rabbit“ koja je bila najavni singl „Runaway’s Diari“ albuma.
Bilo je opušteno, bilo je ‘na nož’, bilo je smijeha, ali su se i oči suzno caklile na baladama… ukratko bilo je izvrsno. Toliko da ni snažan noćni pljusak nakon izlaska iz kluba nije pokvario raspoloženje.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
