Iznenada objavljen album benda U2 ‘Songs of Innocence’ poprilično je (a možda i temeljno) promijenio vizure glazbenog i diskografskog biznisa kakvog smo znali do sada, stoga će i ova recenzija morati uzeti u obzir taj puno širi okvir od uobičajenog referiranja na pjesme.
Za početak ako se zauzme stav akvarijske ribice kratkog pamćenja najlakše je potez prodaje novog albuma Appleu u svrhu promoviranja nove serije gadgeta za iznos od 100 milijuna američkih dolara, koji se spominje iz neslužbenih izvora, proglasiti najvećom glazbenom pobjedom grupe U2 nad svima ostalima jer je u samo jednom danu album kao poklon završio u datotekama čak 7 posto svjetske populacije, što je marketinški potez par excellence.
No svaka pobjeda ima i drugu stranu medalje. Samo neke od relevantnih činjenica treba nabrojati i uzeti u obzir, jedan klaster istih tiče se glazbene industrije općenito, a drugi grupe U2.
Krenimo s prvim klasterom: Zarade od prodaje nosača zvuka su u padu više od jednog desetljeća i taj trend se nastavlja i time rasklapa glazbene labele kao dugogodišnju najsigurniju formu financiranja glazbenika. Iznosi tantijema za digitalna izdanja daleko su manji od onih za fizičke nosače zvuka s tendencijom daljnjeg pada dolaskom streaming servisa koji uglavnom isključuju potrebu za kupovinom glazbenih izdanja iz čega proizlazi da labeli i glazbenici nisu uspjeli ustanoviti učinkovit sistem za monetiziranje vlastitih albuma. Masivna dugogodišnja navika mladih generacija da do glazbe dolazi besplatno i u velikim količinama dodatno je potaknuta ekonomskom krizom tako da se ne može reći da će se ta navika iz korijena promijeniti. Streaming servisi unijeli su dodatno nepovjerenje između labela i glazbenika jer netransparentno plaćaju labelima, a ovi zbog održavanja velikih hladnih pogona ne proslijeđuju sredstva glazbenicima jer streaming kod mnogih nije ugovorno jasno reguliran (prodaja jest, ali streaming je drugi par rukava). Popularni glazbenici žive pod konstantnim stresom od ‘curenja pjesama na internet’, a u najgorim slučajevima znaju procuriti i potpuno nedovršeni materijali u javnost što dovodi do trenutno najsigurnije formule rada za najveće, a to je ne snimanje i ne objavljivanje albuma. Udio prodaje vinilnih ploča raste, ali je to još uvijek jedan mali segment cjelokupnog tržišta. Prodaja CD-a velikih glazbenih imena više nije toliko zanimljiva specijaliziranim dućanima jer labeli često daju količinski popust traženih naslova velikim trgovačkim lancima koji sniženjima istih privlače dobar dio onih koji bi inače ‘zalutali’ u specijalizirani dućan, a time su i nova izdanja automatski odmah na rasprodaji. U nabrajanju ćemo se zaustaviti na tome da je za velike igrače album sve češće samo dodatni PR trošak, a ne kao nekad značajan segment financijskog kolača, koji se pokriva iz visokih cijena ulaznica za skupe i kompicirane produkcijske zahvate u obliku svjetskih turneja.
Diskografija u takvim problemima je sve manje poželjno mjesto za zvijezde, kao što ih sve teže i sve rijeđe proizvodi. U2 se pak ne razlikuju previše do ostalih zvijezda. I oni su samo jedni u nizu koji traže načina za napuštanje broda koji tone, tj. tog modela s trendom narušavajuće učinkovitosti. Jer održavanje statusa zvijezde puno košta i konstantno zahtijeva velike zarade.
Kad se pogledaju tiraže albuma U2-a od početka novog milenija trend je negativan već 14 godina. „All Thah You Can’t Leave Behind“ (2000.) bio je prodan u 12 milijuna primjeraka, njegov nasljednik iz 2004. „How To Dismantle An Atomic Bomb“ stao je na 9 milijuna, da bi „No Line On Horizont“ iz 2009. i od toga imao gotovo prepolovljenu tiražu tj. 5 milijuna primjeraka. U usporedbi s tiražama najznačajnijih albuma „Joshua Tree“ (25 milijuna prodanih primjeraka) i „Achtung Baby“ (18 milijuna) to je definitivno ‘sića’. Realno gledano „Songs of Innocence“ bi u postojećim okolnostima mogao dobaciti do 3 milijuna primjeraka. Možda bi se neki drugi glazbenik i s time zadovoljio, ali znamo koliki je ego Bona Voxa.
Nesinkronitet akcijskog plana između diskografa i velikih zvijezda raskliman je od onog trenutka kad su Radiohead 2007. izbacili na tržište „In Ranibows“ po sistemu ‘daj što daš’, da bi blitzkrieg operacije neočekivanog i nenajavljenog objavljivanja singlova i albuma u posljednjih par godina postale sve učestalije (Lady Gaga, Beyonce, David Bowie…), s tim da je Beyonce s prošlogodišnjim istoimenim albumom dobrano nasapunjala dasku diskografima dajući iTunesima apsolutnu prednost na startnoj poziciji. U2 su samo kapitalizirali potez Beyonce na puno višoj razini. Time je postalo jasno kako je u ovom trenutku Apple najmoćniji ime današnje glazbene scene. U diskografskom svijetu nitko ne može pratiti Apple koji je superioran zbog svoje tehnološke platforme o kojoj su svi ovisni.
No Apple nije jedini. Njegovi konkurenti sigurno će posegnuti za sličnim strategijama i od ovog trenutka je otvoren novi horizont za glazbene zvijezde. Koliko ćemo čekati da primjerice Samsung iskešira 100 ili više milijuna neke valute za album zvučnog imena koji će biti bonus neke aplikacije? Ne predugo. Letvica uspjeha za gornji dom sada je podignuta i uočljiva svakome. No gdje je tu glazba? I to će se saznati uskoro.
Sad se treba pozabaviti U2-om i njihovim klasterom negativiteta. Je li grupa koje je pokušala ‘razmontirati atomsku bombu’ i kojoj se zamutila ‘linija horizonta’ s ‘Pjesmama o nevinosti’ i glazbeno i statusno vratila svoj značaj kakav je primjerice imala s albumom „Achtung Baby“? Nije. „Song of Innocence“ samo je još više razbuktao strasti društvenih aktivista oko benda čiji frontmen s jedne strane želi riješavati goruće svjetske probleme i nejedanakosti dok s druge strane on i bend vješto izbjegavaju domicilne porezne namete. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
