Zanimljiv, duhovit, iskričav, imaginarij ‘Ja buke’ nije tek laka i površna zabava kakvu predstave za djecu najčešće nude, nego poticajno ostvarenje sposobno barem otškrinuti pogled ka novim vidicima.
Označen putokazom 5+, autorski projekt Radovana Ruždjaka „Ja buka“ čini se ostvarenjem primjerenijim nešto starijim, recimo 7+ mališanima.
Zahtjevi sadržaja koji traži usvajanje, odnosno prihvaćanje apstraktnoga iznad uobičajenog nivoa kazališta za djecu, manji su razlog tome, jer djeca su, zar ne, itekako sposobna povezivati i doživljavati audiovizualne poticaje na razini koju ni odrasli(ji), sputani dresurom logike svagdana, katkad nisu u stanju spontano pojmiti. Veću prepreku predstavlja donekle zlokoban ugođaj, naročito snažno intoniran na samom početku, kad na šturo osvijetljenu, crnu pozornicu, uz šištanje guste scenske magle popraćeno uhu nemilim, uznemirujućim melodijama zapomaganja, polako, uz podosta gotovo hororski napete neizvjesnosti, izlazi skutren, nesiguran, neartikuliran četvoronožni stvor. To je, pokazat će se, glavni, neimenovani junak (Matija Kačan) pomaknute bajke o čovjeku i stroju. Neugodno pjevno jecavo glasanje, baš kao i pretežna mrklina prizorišta, obilježit će cijelu četrdesetpetminutnu predstavu. Uplašenih uzvika među manjom djecom nije manjkalo. No isto tako nije manjkalo ni brojnih zainteresiranih pitanja tatama i mamama o tome što se i zašto događa te što će se i zašto dogoditi.
Ništa od toga ne treba shvatiti manom. Riječ je o razmjerno odvažnom komadu koji sretno izbjegava konvencionalno pokroviteljsko obraćanje malenima kao bićima kojima valja bezazleno ugoditi jednostavnim pripovijedanjem, zgodnim šarenilom i umilnom pjesmicom, što dakako ne znači da se i u tom standardnom registru često ne ostvaruju sjajni dometi.
„Ja buka“ od ciljane publike očekuje dodatni mentalni angažman. Stoga gornju noticu o dječjim pitanjima roditeljima i pratiteljima navedosmo kao kompliment ostvarenju težnje za izbjegavanjem uljuljkivanja u poznato i očekivano. Čini se također da „Ja buka“ nastoji podražiti receptore za „nedječju“ estetiku: spomenuti ljudski junak i robot kojeg će stvoriti (Petar Banda), ni pojavom, tj. kostimom/maskom, ni ophođenjem ne plijene simpatičnošću na prvi pogled, a ni u ponašanju nisu jednoznačni, nego se u njima sastaju i izmjenjuju razne nijanse privlačnoga i neprivlačnoga, dražesnoga i zastrašujućega.
Mada se sve postojano kreće prema ostvarenju jasno naznačenom u prvim minutama cilja – dohvatiti sočnu jabuku koja visi izvan dosega – priča, ako se takvom može nazvati, ne slijedi principe predvidljivosti, a odnosi između dva malone nijema lika ne razvijaju se prema ustaljenim shemama.
Ako u pripovjedno-dramaturškom smislu svaka pojedinost i ne sjeda na svoje mjesto, a ponešto, kako se kaže, ostaje u zraku (događa se to, uostalom, i naoko zaokruženijim predstavama), „Ja buka“ – uz odlična svjetlosna, zvučna, scenografsko-rekviziterska rješenja – ostavlja dojam zdušne, nadahnute scensko-stvaralačke igre oslonjene na osluškivanje unutarnjeg poriva ka vedrom i otvorenom prepuštanju intuitivnom impulsu oblikovanja, razbibavanja i ritmiziranja zamisli rasplamsalih iz izvornog žiška nadahnuća.
GK Trešnja, Zagreb, 13. rujna 2014.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
