Drugi album grupe zagrebačke grupe Svemir ispred koji stoji pjevačica i gitaristica Zvonka Obajdin donosi skladno oblikovanu poetiku znalački umetnutu u izričaj benda.
Za razliku od prvijenca na kojem je Svemir više bio okvir djelovanja za Zvonku Obajdin, tadašnjeg gitaristu Roberta Kanizsaija i ‘goste u prolazu’, ovog puta je osjetan pristup i promišljanje kroz bend, ponajviše kroz definiciju vlastita zvuka. Uvodni instrumental „Mont Blanc“ tako dolazi kao postament svega onoga što donosi album „Tako jako“.
Svemir karakteriziraju zvonke (a kakve drugačije kad je Zvonka u pitanju) i distorzijom neuprljane električne gitare s nenametljivom, ali s funkcionalno posloženom ritam pratnjom, dok Zvonkin glas počesto odjekuje iz daljine, ne samo i prostorne, sanjive i svemirske, već i vremenske, evocirajući na vremena kad su tako odjekivali glasovi Grace Slick i Cass Elliot, ali da ne bude zabune, samo produkcijski gledano, a ne mimikrijski i plagijatorski.
Naime, nema plagijatorstva u Svemiru jer je Zvonkino osobenjačko autorstvo početna točka postojanja Svemira. Taj impuls želje za biti svoj, odnosno svoja, pa kud puklo da puklo glavna je karakteristika izričaja. Nema trendovskog dodvoravanja, a time i nezahvalnih usporedbi u smislu koliko je „Tako jako“ u tijeku recentnih zbivanja, ne samo na domaćoj, indie sceni. To je odjek intrinzičnog i kao takav je u neku ruku bezvremenski. Utjecaja svakako ima, ali nema ‘idolopoklonstva’ koji bi mogli distorzirati opću sliku.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=rprxFwdRL4E[/youtube]
Nedostatak bi se mogao pronaći u ujednačenom produkcijski istaknutom instrumentariju albuma zbog čega su nužne (i hrabrije) oscilacije kad je u pitanju studijski uradak pomalo gurnute ‘pod tepih’. Kao iznimka u toj zvučnoj slici nameće se naslovna pjesma „Tako jako“. U njoj je baš na djelu to slojevito produkcijsko igranje zvukovljem pa je pomalo šteta što taj mindset nije poslužio kao čvršće uporište, tj. matrica odvažnijeg igranje potenciometrima miks-pulta.
No i pored toga album nudi zanimljivo putovanje, kao što ima i dobar singl potencijal, a to su redom „Jedro“ (s dobro umetnutom temom na usnoj harmonici koju svira Tomislav Žalac iz grupe Erotic Biljan And His Heretics), poletna ‘Ljubit se na kiši“, zatim „Jednog dana“ koja je pametno odabrana za najavni singl, te „Kornjača“ kao osobni favorit potpisnika ovih redaka.
Album je dostupan na Bandcampu, a uskoro će se pojaviti i u CD obliku, no obzirom na zvučno posloženu sliku, slobodno predmnijevam da bi na vinilu ‘zapucketao’ na pravi način, ali nije mi namjera ovim putem gurati DIY entuzijaste u dodatni trošak.
Ocjena: 7/10
(Samizdat, 2014.)