Svaki novi uradak Christophera Nolana možemo smatrati jednim od najočekivanijih filmskih događaja godine, a isti je slučaj i s ‘Interstellarom’, spektaklom kojem su mnogi predviđali kandidaturu za najbolji SF svih vremena. Na žalost, kako to obično biva s visokim očekivanjima, razočaranje konačnim rezultatom pada nam znatno teže, iako se u konačnici radi o vrlo dobrom filmu.
Chris Nolan se, poput svog daleko ‘bombastičnijeg’ kolege Michaela Baya, nalazi u vrlo nezavidnom trenutku svoje karijere. Nakon remek-djela poput „Mementa“, „Prestigea“ i „Batmana Begins“, napravio je „The Dark Knight Rises“ i „Inception“ – dva ponajbolja SF filma ovog stoljeća te je vrlo vjerojatno dosegao svoj kreativni vrhunac ili mu je barem došao vrlo, vrlo blizu. Sada, kada je publika vidjela što zna i može (te kako dobro maskira neke svoje očite nedostatke), svakim novim filmom mora pomicati granice, jer gledatelji to od njega očekuju, a niti najveći genijalci nisu to sposobni činiti predugo, što se moglo vidjeti na vrlo mlakom „Dark Knight Rises“. Ne može niti Bay stalno povećavati broj eksplozija i raditi sve grandioznije scena akcije jer plafon se kad-tad mora doseći…
„Interstellar“ slovi za Nolanov dosad najambiciozniji projekt, uglavnom iz razloga što se bavi kozmološko-filozofskim pitanjima na koja, osim nekoliko ekstravagantnih teorija, uistinu nemamo odgovore. Priča se vrti oko bivšeg NASA-inog pilota Coopera (Matthew McConaughey) koji se, kao i većina populacije planete, mora okrenuti poljoprivredi. Zašto? U bliskoj su nam budućnosti klimatske promjene i bolesti gotovo uništile usjeve, te su milijuni, pa čak i milijarde ljudi umrli od gladi. Ukinute su vojske, burze, ulaganja u znanost i druge slične djelatnosti, a sve je podređeno farmerskom životu. Cooper „slučajno“ nabasa na tajno NASA-ino postrojenje koje vode profesor Brand (Michael Caine) i njegova kćer Amelia (Anne Hathaway), a koji planiraju krenuti na zadnje veliko putovanje koje će ljudska vrsta učiniti: preseljenje na novu planetu. To namjeravaju učiniti pomoću crvotočine pored Jupitera, a Coopera žele za pilota misije koja bi trebala pronaći naš novi dom. Njegov će odlazak najviše pogoditi njegovu kćer Murph (Mackenzie Foy/Jessica Chastain), koja dugo neće moći shvatiti zašto ju je morao napustiti…
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zSWdZVtXT7E[/youtube]
Kako to obično biva u filmovima Chrisa Nolana (i njegova brata Jonathana, koji je odgovoran za većinu scenarija), ovih nekoliko rečenica ne opisuje niti desetinu onoga što ćete vidjeti kroz više od dva i pol sata, a ne bi bilo u redu niti otkrivati što će se sve događati. A događa se uistinu mnogo toga i na skalama koje su grandiozno veličanstvene. Dok prva polovica filma teče relativno lagano, polagano nas uvodeći u život Zemlje na izdisaju, druga je polovica SF spektakl u pravom smislu riječi, koji vješto spaja komornu atmosferu, klaustrofobiju, poneku akcijsku scenu i apsolutno fantastičan vizual svemirskih prostranstava „2001.: Odiseje u svemiru“ i „Gravitacije“ te uz sve to dodaje i prstohvat junaštva jednog „Sunshinea“ (s kojim bi se„ Interstellar“ vrlo vjerojatno mogao najlakše usporediti). Ako ćete ikako biti u mogućnosti, ovaj film pogledajte u IMAX dvorani jer je on rađen za najveća platna!
Iako uistinu grandiozan i veličanstven (što za redatelja poput Nolana i nije neki problem napraviti), „Interstellar“ je gotovo nestvarno isprazan film, prekrasna vila u koju su uloženi sati i sati posla i milijuni dolara da bi je se na kraju opremilo IKEA namještajem (nije da imam išta protiv IKEA namještaja, ali znate na što mislim). Netko je dobro rekao: ovdje se zapravo radi o znanstvenom izlaganju u formi spektakla. Ruku na srce, Nolan nikada nije bio pretjerano jak na karakterizaciji likova i stvaranju nekih dubljih, suptilnim detaljima ispunjenih dijaloga, ali u niti jednom radu do sada nije toliko malo pažnje posvetio upravo tim, vjerojatno i najvažnijim aspektima. Dalje>>