‘Evo vam Džinovski’ nije samo podsjetnik na to koliko su dobri bili stari albumi Hladnog piva. Riječ je o jednoj od boljih hrvatskih živih ploča općenito.
Prošlo je više od dvadeset godina otkada je Hladno pivo objavilo svoj kultni prvijenac i ključnu točku hrvatskoga punka, kratku bombetinu nazvanu “Džinovski”. Prošlo je više od dvadeset godina otkako su ploču otvorili pjesmu koja sadrži proročanske stihove: “Prodali smo čak i muda, ‘al sviramo zato svuda; tease, festivali, više smeća – lova veća”. Mnogo toga se u dvadeset godina stigne promijeniti, a Hladno pivo je itekako toga svjesno, pa na svojem posljednjem studijskom albumu posprdno pjevaju: “Kraj zvonika, velika bina – večeras Hladno pivo, sutra Severina”.
U dvadeset godina Pivo je uspjelo otuđiti velik dio baze svojih prvotnih hardcore fanova. Nije stvar u tome da više ne znaju napisati dobre stvari; čak i na tom neslavnom, sasvim sigurno najslabijem, zadnjem albumu “Svijet glamura” dokazuju da znaju i dalje vrhunski ubosti i tekstualno (“Evo mene na ručku”) i melodijski (“Može”). Jedino što zapravo nedostaje je onaj mladenački angst koji je albume poput “Džinovskog” i “G.A.D.”-a učinio remek-djelima svoga vremena. I normalno je da se taj osjećaj gubi odrastanjem i starenjem, pa stoga smiješnima više ispadaju oni pankeri koji su im na koncertima na melodiju “Mlohave ćune” pjevali “Prodana duša”, nego Mile Kekin i njegova ekipa.
No, što reći na činjenicu da nakon dvadeset godina i primjerice punjenja velike dvorane Doma sportova, Šalate i megakoncerta na Jarunu i zagrebačkoj Areni taj isti bend dolazi na pozornicu maloga prostora Kset-a i tri noći zaredom i na pravoj pankerskoj fiesti roka stvari sa samoga početka karijere. Je li to, kako zlobnici misle, tek pokušaj dodvoravanja spomenutoj otuđenoj bazi fanova? Jesu li napokon i sami postali svjesni da su u danima ponosa i slave sredinom devedesetih radili bolju mjuzu nego danas? Ili je tek riječ o obilježavanju dvadesete obljetnice svog kultnog albuma? Nije bitno. Bitno je da su upravo objavili dokaz u obliku CD-a i DVD-a sa zapisom nastupa te tri slavne večeri na kojima su svoje najbolje, dvadeset godina stare stvari odsvirali sa istim stavom i jednakim žarom kojima su žarili i palili u te stare dane po raznim Kulušićima.
Sinoć je Hladno pivo održalo i promociju tog friškog živog uratka u kultnoj Jabuci, gdje su ljudi prije nastupa u koloni čekali na ulaz. Nakon druženja i fotkanja s fanovim i potpisivanja albuma, bend je, usprkos tvrdnjama da je riječ tek o druženju, odrapio kompletan materijal s prva dva albuma na pozornici. Čak su i pojedine želje iz publike za materijalom s novijih albuma (hajde da se i to dogodi) odbačene riječima: “To je bilo kasnije, to je komercijala.” Godina je 2014., Hladno pivo u Jabuci pred dvjestotinjak fanova svira “Džinovski”, to nije znanstvena fantastika, to se zbilja dogodilo. Taj flashback nije dodvoravanje otuđenima, više je pokazivanje srednjeg prsta, kao i sam naziv albuma “Evo vam Džinovski!” Drugim riječima: “Možemo da hoćemo, ali zašto bismo?” Što, dakle, slijedi za Hladno pivo? Spremaju novi studijski album i ako je suditi po slabom najavnom singlu “Messi”, stvari idu uhodanim, srednjostrujaškim tokom.
No, na nastupu na rođendanu Rolling Stonea u Tvornici kulture imali smo priliku čuti još friškoga materijala, koji uživo obećava više od spomenutog singla. Posebno je upečatljiva ostala drčna pjesma “Imam majicu”, kojom su se fino obrecnuli na dobar dio vlastite publike koji, eto, fura majice. S natpisima ili slikom Chea Guevare ili srednjim prstom. Uglavnom, živi bili, pa vidjeli.
DVD i CD “Evo vam Džinovski” nije samo podsjetnik na to koliko su dobri bili stari albumi Hladnog piva. Riječ je o jednoj od boljih hrvatskih živih ploča općenito. I dokaz je da su svi koji su Pivo otpisali jednostavno bili u krivu.
Evo vam Džinovski. Uživajte.
Ocjena 8/10
(Menart, 2014.)