Očekivalo se da će belgijski Triggerfinger biti dobri, možda i odlični… No stvari su otišle puno dalje od toga sinoć u Malom pogonu Tvornice kulture.
Koncertna događanja nisu izuzeta od Murphyjevih zakona. Zna se dogoditi da bi htjeli vidjeti dva izvrsna nastupa, ali se oni onda pogode istovremeno u jednoj večeri. Tako je bilo sinoć u Zagrebu. U ZKM-u je izvrsni avangardni jazz trojac The Bad Plus zatvarao 10. Vip Zagreb Jazz Festival svojim premijernim nastupom u glavnom gradu (prije dvije godine su nastupili u Rovinju), dok je u Tvornici večer bila rezervirana za drugi avangardni trio, i to belgijski rock trio Triggerfinger. Težak izbor.
The Bad Plus su me u ljeto 2012. u Rovinju doslovce raznijeli svojim pristupom glazbi i koncertom u kojem su kroz svoj izričaj filtrirali rock klasike, a da se ne govori o izvrsnosti vlastita izričaja i trenutka kad su izvodili svoju skladbu „Giant“, što je bilo nešto što se ne zaboravlja. S druge strane belgijska scena je do sada iznjedrila izvrsne bendove i oni koji se ‘prime’ u Europi, s takvima nema zezancije, jer nema tu lažnjaka. Treba se samo sjetiti indie rock benda dEUS koji je u istoj toj Tvornici prije dvije godine priredio odličan koncert, a što tek reći za izuzetno talentiranoj Selah Sue?
Triggerfinger su pak klasična rock trojka u formaciji gitara, bas, bubanj (i naravno vokal), na jednom od prošlih Špancirfestova su ugodno iznenadili Varaždince, a ove godine su iznjedrili odličan album „By Absence Of The Sun“, naizgled prvoloptaški rock hibrid u kojem glazbena podloga tutnji ‘ispod’ punokrvnog rock tenora Rubena Blocka. Prvoloptaški stoga, jer album ulazi u uho iz prve, ali tamo i ostaje, što je znak da Triggerfinger ne pribjegavaju trikovima i da bi uživo to moglo zvučati daleko bolje. Odluka je stoga pala na Triggerfinger, a ono što taj bend nudi uživo bilo je daleko bolje od svih imaginacija.
Iako scenskim izgledom odaju sliku kao da su se tek upoznali, tj. da je bubnjar Mario Goossens upravo pobjegao s nekog kič country & western sajma, dok je basist Paul Van Bruystegem, koji oči skriva klasičnim raybanicama, podsjećao na zaštitara koji u slobodno vrijeme pika bas, a gitarist i pjevač Ruben Block na odmetnutog odvjetnika, zajedno predstavljaju creme de la creme današnjeg rocka koji se može doživjeti na koncertu.
Osobno kao da me netko torpedirao u vrijeme kad su Soundgarden objavili „Loud Love“ ili Queens Of The Stone Age „Songs For The Deaf“. Triggerfinger su razjarena rock zvijer koja hipnotizira svim ‘okidačima’ i prokušanim rock ‘ritualima’. Potpuno frenetični i nestvarni dok svojim ‘bluesom’ kao da prizivaju demone i publiku vode od euforije do potpune skoncentriranosti na slušanje u tišini u trenucima kad je Block uslijed tog scenskog egzorcizma odlučio pjevati bez mikrofona. A kako je tek pjevao… To je tek bila vrhunska rock estetika i gotovo je nevjerojatno što je sve izvlačio iz sebe u krcatom Malom pogonu Tvornice, na pozornici na kojoj u sličnim situacijama i puno mlađi ostanu bez zraka i daha. A opet svi ti stari rituali su u njihovj izvedbi bili novi, svježi i što je najvažnije izvedeni s razlogom.
Gossens je tako priredio i urnebesnu bubnjarsku solo točku. To se jednostavno očekivalo. Nije tu bilo ishitrenosti, već se dapače osjećalo da se on suzdržava cijelo vrijeme kako bi došlo njegovih pet minuta ludovanja, jer po pokretima i uživljenosti u udarce po opnama i činelama odavao je sliku razuzdanog Keitha Moona – nije Gossens svako malo lizao fuss-činelu jer to od njega zahtijeva šou, on je to jednostavno morao raditi zbog vlastite adrenalinske reakcije. Block se tijekom erupcija gitarskih soloa penjao na monitore, bili su to oni momenti u kojima je jasno da je bend pokorio publiku ispred sebe i pružio joj toliko energije da je ova uzvraćala jednakom dozom adrenalina. Poza je bila moćna, ali nipošto lažna. Bio je to jedan od onih koncerata o kojem će se toliko pričati da će idući put kad nas Triggerfinger posjete cijela stvar po defaultu ići u veći koncertni prostor. Bilo je predobro da se idući put tako nešto propusti. Triggerfinger jesu iz Belgije, ali okidaju kao američki i engleski bogovi rocka. Te večeri svaki njihov ‘metak’ pogodio je točno gdje treba.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
