Kralj kreolskog zvuka, glazbeni vrač i svakako živi spomenik svega onoga što New Orleans predstavlja u svijetu glazbe po prvi put je nastupio u Hrvatskoj. Domaća intelektualno glazbena elita te večeri je pohodila Boogaloo, ali što se može kad takvih u Zagrebu čini se ima jedva nešto više od petsto.
Je li bilo pravo mjesto i krivo vrijeme, ili krivo mjesto i pravo vrijeme? – sigurno je bila misao koja se organizatoru motala po glavi, obzirom da glazbena legenda i nekrunisani kralj zvuka New Orleansa nije dupkom napunio zagrebački Boogaloo. No svi štovatelji glazbe Dr. Johna znaju da je ta dilema duboko utkana u životnu priču i karijeru ovog fascinantnog sedamdesetjednogodišnjeg Kreolca.
Bez obzira na to što ispada da je u ljetnim mjesecima vikend loš termin za koncert u Zagrebu, iz par razloga Dr. John je bio u pravo vrijeme na pravome mjestu. Vrijeme? Da je kojim slučajem ovaj voodoo doktor po prvi put posjetio hrvatsku metropolu u bilo koje drugo godišnje doba sem ljeta, njegova glazba ne bi dobila taj ekstra efekt sparne i vruće atmosfere New Orleansa. Ovako taj uvjet je bio ispunjen.
Mjesto? U očima onih koji ga desetljećima prate i obožavaju, a čije se brojčano stanje u Hrvatskoj svodi na broj članova neke omanje sekte, Dr. John je ime koje bi po karizmi, vrijednosti i dugotrajnosti karijere trebalo poput Leonarda Cohena gledati i slušati u Areni. Ali ako se pak priča o prirodnom okruženju glazbe Dr. Johna, svako tko je maštao doživjeti ga uživo, sigurno je u mislima imao sliku klupske pozornice na kojoj Doktor prebire prstima po klaviru i svojim hrapavim glasom poput kakvog vrača iz Luizijanske močvare izvodi svoj mistični ritual.
U subotu u Boogaloo je upravo tako i bilo. Dr. John je stisnut između dva klavira ukrašenih lubanjama (plastičnim naravno), crnim perjem, izgorjelim svijećama i kojekakvim voodoo amuletima u pratnji tročlanog benda isporučivao glazbenu srž američkog juga. Počelo je s funkom, nastavilo se sa swingom, soulom i bluesom da bi sve kulminiralo u njuorlinškom paradnom Mardi Gras ozračju.
Johnov glas je i u njegovoj sedamdesetprvoj godini izražajan, snažan gotovo sudbinski moćan kad se uzme u obzir da je izvirao iz kamenog bezizražajnog lica koje je dodatno bilo sakriveno šeširom i sunčanim naočalama. Taj snažan kontrast između vizualnog i audio doživljaja (jer ritam je opojno tjerao na gibanje, dok je slika bila skoro pa statična) unio je u cijeli događaj onaj osjećaj važnosti, osjećaj da se sve što se događa nije lako zaboravljivog karaktera.
Najjači momenti počeli su se odvijati negdje u sredini nastupa. Funk s početka bio je nešto kao neformalno upoznavanje – ritam uz koji se publika opustila. „Goodnight Irene“, na kojoj je krenulo i praćenje ritma pljeskom iz publike bila je samo nakratko kulminacija nastupa jer je potom krenulo nešto sasvim drugačije.
Na red je došla „Gris-Gris Gumbo Ya Ya“ – psihodelična prva pjesma s debi albuma “Gris-Gris” kojim je Dr. John davne 1968. ušao na scenu. Izvedba iste je ledila krv u žilama. Johnov glas, glazbena atmosfera u kojoj kao da najopasniji aligator iz močvare basnovito progovara i vabi buduće žrtve i vladanje trenutkom i dinamikom od strane benda rezultiralo je time da je prilikom izvođena tihih dijelova u dvorani vladao muk.
Nitko nije htio remetiti ritual koji se odvijao na pozornici ili nije mogao. Delirij je nastao onog trenutka kad je pjesma završila. Aplauzi i skandiranje su nakon tog izlaska iz masovne hipnoze bili najduži i najglasniji. No ni nakon toga Dr. John nije htio iz ruku ispustiti konce. „I Walk On Guilded Splinters“ i „Right Place Wrong Time“ su bili odličan izbor za zadržavanje prisutnih u odličnom raspoloženju.
Kraj se primakao nakon sat i pol, kad je ovaj amabasador zvuka New Orleansa (očekivano) krenuo paradnim korakom. U završnom meddleyu su se tako našle „Down By The Riverside“ Randyja Travisa i „Bourbon Street Parade“ koju je Dr. John svojevremeno izvodio u društvo Chrisa Barbera.
Bis je bio rezerviran za „Such A Night“. Bila je to itekakva noć. Možda ne najbolji koncert sezone, ali sigurno jedan od značajnijih nastupa vrijedan pamćenja za 500 do 600 njih koji su ga pohodili. Jer repeta (prije zbog malobrojnosti domaćih fanova, a ne zbog starosti Dr. Johna) vrlo vjerojatno na ovim prostorima neće biti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
