Berlinski bend Mad Sin možda ima zajebantski pristup kad ono što svira stilski naziva: rock n roll-cow-punk-hardcore-billy-metal-ping pong taettatue bingo bongo, no kad je na pozornici onda je to opaka rokačina.
Predvođeni karizmatičnim frikom kakav je pjevač Köfte DeVille, Mad Sin su iz psychobilly priče s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća evoluirali u pravi rock and roll ekspresni vlak napunjen utjecajima metala, punka i countryja, koji će na koncertu pregaziti sve pred sobom. A ako ćemo i o psychobilly bendovima i sceni sigurno je da jedan od možda pet najboljih ne dolazi iz SAD-a ili Britanije, već upravo iz Njemačke.
Posvjedočilo je tome dvjestotinjak okupljenih u četvrtak u Vintage industrial Baru u sklopu jednotjedne koncertne proslave drugog rođendana tog kluba i prava je šteta što prostor nije bio dupkom krcat rock publikom, jer Mad Sin isijavaju zadovoljštinu za sva ‘rock plemena’, a ne samo one koji su prigodno te večeri natapirali svoju kosu visoko u zrak. Ali tko zna, možda su rokeri te večeri otišli na Morcheebu?
Bio je to istovremeno i vrhunski punk i metal koncert u kojem su upravo poput ping-pong loptice Mad Sin iskakali i uskakali iz jednog u drugi žanr, u kojem je uvijek čvrsta rockabilly/psychobilly poveznica bio furiozno svirani kontrabas od strane Vallea, ujedno i drugog ‘po bendovskom rangiranju’ meštra ceremonije. Valle ne samo da je ‘pogonio’ bend kad je vremešni i korpulentni Köfte dolazio do zraka, već je bio i drugi glavni vokal, jednako lucidan i adrenalinski nabrijan, a dodatni začin svemu bila je i činjenica da je sve što je izgovorio na hrvatskom učinio tečno i bez njemačkog naglaska (što je valjda dokaz one neumoljive statistike da kad imaš šest Njemaca na skupu, jedan od njih sigurno zna neki od balkanskih jezika).
Koncert je trajao nešto sitno duže od sat vremena, počeo je žestoko, ali se pravo ‘srastanje’ s publikom dogodilo s „Point Of No Return“ (za koju nisam siguran je li bila treća ili četvrta po redu). Slikovito kazano, nakon toga više ‘nije bilo povratka’ jer su Mad Sin osvojili prostor, napunili ga zvukom, ritmom i energijom da bi u drugoj polovini nastupa još više digli adrenalinske uloge svirajući pjesmu za pjesmom bez pauze.
Kad su se glazbenici nakon navedenih sat vremena povukli u backstage nastalo je glasno skandiranje i tražilo se još. No stari Köfte ostao je vjeran pankerskoj filozofiji neizlaska na bis. Naravno da su mogli, ali ipak je stav ono što velike bendove čini velikima, čak i u klupskim uvjetima. A Mad Sin su veliki i ozbiljan rock and roll bend. Nema tu prodavanja muda pod bubrege, no eto čini se da je koncertna zgusnutost koja vlada u Zagrebu posljednjih dva mjeseca ipak ispraznila džepove mnogima koji svih ovih šest dugih godina odbijaju pokleknuti prek krizom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
