Ako je u bendu izvrsno uklopljena pjevačica, onda se muškim vokalima mogu stvari začinjavati, a nipošto stremiti u izjednačavanju uloga, jer vokal ili imaš ili nemaš…
Zagrebački pop sastav Detour predvođen Nenadom Borgudanom i svakako najprepoznatljiviji po zvonkom glasu Maje Posavec, novim albumom „A što ak’ ja“ dobro je definirao izričaj i time vratio i učvrstio svoju poziciju na domaćoj sceni. Konkretno, to je već bilo jasno nakon velikog koncerta u Tvrnici kulture održanom jesenas, a da se stvari kreću u dobrom smjeru bilo je očito i na svibanjskom solo koncertu u Vintage Industrial Baru kad se nije mogao izbjeći zaključak da je upravo Maja Posavec nedovoljno istaknuti vokalni biser.
Album „A što ak’ ja“ fino je balansirana pop priča i osjetno je da se bend vraški trudio da na njoj ništa ne bude nedovoljno dorečeno, kao što su izbjegavani i svaki momenti koji bi mogli omesti njenu pop fluidnost. Jedini odušak Detour su si dali na posljednjoj „Pijani pilot“ u kojoj je Maja praćena samo klavirom Karla Hubaka dala naslutiti i svoje pretenzije prema jazzu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=epb08-GH4sI[/youtube]
No iako se težilo jakoj koherentnosti ovog easy listening materijala ona je u konačnici izmaknula zbog jednog sasvim drugog detalja, a to je upravo nedovoljna zastupljenost glavne vokalistice Maje Posavec, čime se pomalo dobiva dojam kako je Detour neka opuštena glazbena komuna u kojoj svatko ima pristup pjevačkom mikrofonu. Iako je Ines Tričković naša vrsna mlada jazz pjevačica, u fazi kad je surađivala s Detourom, tj. prije dvije godine ipak se prilagođavala Majinom izričaju, a pjesma koju je izvela („Cvijet“) zvuči malo zatomljeno i dolazi odmah nakon „Ujutro“ koja otvara album. Potom slijedi „Nema“ koju pjeva Dario Iričanin što još više odvlači prvotni fokus. „Daleko“, ujedno i najbolja pjesma na albumu u kojoj su izvrsno stopljeni tekst, glazba i izvedba lako može postati domaći pop evergrin, ponovno vraća stvari na pravi put. „Taj vlak“ Majin det s Ivanom Rushaidat stvara jako dobro distinkciju od „Daleko“, da bi „Nova nada“ opet pripala muškom vokalu, ovog puta Nenadu Borgudanu, kao i nešto kasnije i u „Srce veliko“.
Za pop album s glavnim ženskim vokalom to je ipak malo previše. Da je jedna, eventualno dvije pjesme, bilo bi to taman, a možda je za tu odluku ‘kriv’ prijašnji radijski uspjeh singla „Srce veliko“ što je Borgudanu verojatno dalo previše krila, jer bar su u pop glazbi pravila igre prilično jasna, a to je da se dobitna kombinacija ne mijenja. Ako je u bendu izvrsno uklopljena pjevačica, onda se muškim vokalima mogu stvari začinjavati, a nipošto stremiti u izjednačavanju uloga, jer vokal ili imaš ili nemaš. Logična odluka bila bi da nakon što je snimljena pjesma „Daleko“ da jednostavno sve vokalne dionice moraju pripasti Maji, suprotna odluka, nažalost, samo donosi spuštanje letvice kvalitete.
Kad se podvuče crta „A što ak’ ja“ je pored svega zanatski jako dobro posložena ploča, no da se moglo bolje to je također očito.
Ocjena: 7/10
(Aquarius Records, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
