Može se reći da je bila nasušna potreba da Depeche Mode objavi koncertni album, ponajviše iz razloga što je riječ o grupi koja definitivno razdjeljuje studijski i koncertni rad. ‘Live In Berlin’ je pun pogodak.
Za razliku od studijskog elektro pristupa, koncertno gledano Depeche Mode je bend masivne rock produkcije – dva različita svijeta, i to je naravno dobro. Bilo bi indolentno s njihove strane da ne shvaćaju što znači biti atrakcija koja puni arene, a da ne pružaju snagu stadionskog rocka koja je potrebna za tako nešto. Hrvatska publika je četiri puta do sada svjedočila tom happeningu, a gotovo je sigurno da će svjedočiti opet jer Depeche Mode je sigurna deviza za rasprodati zagrebačku Arenu (jer upravo je nevjerojatno kako smo gotovo i zaboravili čemu služi to zdanje na Laništu).
Posljednja „Delta Machine“ turneja iz 2013. nije nas zaobišla, tako da je duplo koncertno CD i DVD izdanje u režiji poznatog fotografa i redatelja Antona Corbijna odličan materijal za komparaciju: kako je to bilo u Zagrebu – kako je to bilo u Berlinu.
I naravno sa slušanjem i gledanjem biva potpuno jasno da je Berlin bio epicentar te turneje i da očigledno nema do berlinske publike kad je Depeche Mode u pitanju. Nekoliko detalja je tu odigralo ključnu ulogu, vjerojatno na većini koncertnih destinacija, iako ne želim prejudicirati stvari, pa ću povući neke paralele sa zagrebačkim koncertom. Naša boljka je uvijek ista, a to je da nažalost većina dolazi zbog starih dobrih provjerenih hitova, Berlinčani pak nisu popuštali u euforiji kad je u pitanju bio i recentni materijal, a „Delta Machine“ je usuđujem se reći jedan od najboljih albuma DM-a u periodu posljednjih deset godina. Zato i potmula tutnjava uvodnih „Welcome To My World“ i „Angel“ tako efektno nosi val oduševljenja.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-_3dc6X-Iwo[/youtube]
Neki od najsnažnijih momenata neočekivano dolaze u pjesmama koje pjeva Martin Gore i vjerojatno je to bilo odlučujuće i za bend i za Corbijna u tome kojem gradu posvetiti ovaj live album. U bloku koji počinje s „The Child Inside“ i kulminira s „But Not Tonight“ sve završava spontanim grupnim pjevanjem cijele dvorane – katarza na koju se teško ne naježiti što je još jednom Martina privuklo klaviru kako bi ispratio huk dvorane. Te vrste oduševljenja u tom trenutku se ne sjećam sa zagrebačkog koncerta gdje je prije vladao muk, trčanje na šank i čekanje ponovnog pojavljivanja Davea Gahana. Ipak su to oni posebni trenuci u kojima se ne može dvojiti o iskrenoj privrženosti fanova bendu. Nakon „But Not Tonight“ u takvom ozračju Gahanov „Heaven“ izvrsno u istom tempu prolongira osjećaj slavlja glazbe do nove eksplozije s „Soothe My Soul“ kojom završava prvi CD.
Drugi CD je tour the force u kojem dominira mamutski duga verzija „Personal Jesus“, kao i „I Feel You“ kao posljednji vrhunac showa nakon poskočnog evergirna „Just Can’t Get Enough“, dok se s „Never Let Me Down Again“ i „Goodbye“ Depeche Mode uz smiraj oprašta s Berlinom. Zamjerki nema niti u jednom trenutku. „Live In Berlin“ je besprijekoran zvučni i slikovni zapis velikog koncerta jednog velikog benda.
Ocjena: 10/10
(Sony, Menart, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
