Depeche Mode ‘Live In Berlin’ – veliki koncert velikog benda

Može se reći da je bila nasušna potreba da Depeche Mode objavi koncertni album, ponajviše iz razloga što je riječ o grupi koja definitivno razdjeljuje studijski i koncertni rad. ‘Live In Berlin’ je pun pogodak.

Depeche Mode - Live In Berlin
Depeche Mode – Live In Berlin

Za razliku od studijskog elektro pristupa, koncertno gledano Depeche Mode je bend masivne rock produkcije – dva različita svijeta, i to je naravno dobro. Bilo bi indolentno s njihove strane da ne shvaćaju što znači biti atrakcija koja puni arene, a da ne pružaju snagu stadionskog rocka koja je potrebna za tako nešto. Hrvatska publika je četiri puta do sada svjedočila tom happeningu, a gotovo je sigurno da će svjedočiti opet jer Depeche Mode je sigurna deviza za rasprodati zagrebačku Arenu (jer upravo je nevjerojatno kako smo gotovo i zaboravili čemu služi to zdanje na Laništu).

Posljednja „Delta Machine“ turneja iz 2013. nije nas zaobišla, tako da je duplo koncertno CD i DVD izdanje u režiji poznatog fotografa i redatelja Antona Corbijna odličan materijal za komparaciju: kako je to bilo u Zagrebu – kako je to bilo u Berlinu.

I naravno sa slušanjem i gledanjem biva potpuno jasno da je Berlin bio epicentar te turneje i da očigledno nema do berlinske publike kad je Depeche Mode u pitanju. Nekoliko detalja je tu odigralo ključnu ulogu, vjerojatno na većini koncertnih destinacija, iako ne želim prejudicirati stvari, pa ću povući neke paralele sa zagrebačkim koncertom. Naša boljka je uvijek ista, a to je da nažalost većina dolazi zbog starih dobrih provjerenih hitova, Berlinčani pak nisu popuštali u euforiji kad je u pitanju bio i recentni materijal, a „Delta Machine“ je usuđujem se reći jedan od najboljih albuma DM-a u periodu posljednjih deset godina. Zato i potmula tutnjava uvodnih „Welcome To My World“ i „Angel“ tako efektno nosi val oduševljenja.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-_3dc6X-Iwo[/youtube]

Neki od najsnažnijih momenata neočekivano dolaze u pjesmama koje pjeva Martin Gore i vjerojatno je to bilo odlučujuće i za bend i za Corbijna u tome kojem gradu posvetiti ovaj live album. U bloku koji počinje s „The Child Inside“ i kulminira s „But Not Tonight“ sve završava spontanim grupnim pjevanjem cijele dvorane – katarza na koju se teško ne naježiti što je još jednom Martina privuklo klaviru kako bi ispratio huk dvorane. Te vrste oduševljenja u tom trenutku se ne sjećam sa zagrebačkog koncerta gdje je prije vladao muk, trčanje na šank i čekanje ponovnog pojavljivanja Davea Gahana. Ipak su to oni posebni trenuci u kojima se ne može dvojiti o iskrenoj privrženosti fanova bendu. Nakon „But Not Tonight“ u takvom ozračju Gahanov „Heaven“ izvrsno u istom tempu prolongira osjećaj slavlja glazbe do nove eksplozije s „Soothe My Soul“ kojom završava prvi CD.

Drugi CD je tour the force u kojem dominira mamutski duga verzija „Personal Jesus“, kao i „I Feel You“ kao posljednji vrhunac showa nakon poskočnog evergirna „Just Can’t Get Enough“, dok se s „Never Let Me Down Again“ i „Goodbye“ Depeche Mode uz smiraj oprašta s Berlinom. Zamjerki nema niti u jednom trenutku. „Live In Berlin“ je besprijekoran zvučni i slikovni zapis velikog koncerta jednog velikog benda.

Ocjena: 10/10

(Sony, Menart, 2014.)

Zadnje od Vijesti

Idi na Vrh