zagrebački bend Umor u svom osmogodišnjem postojanju iza sebe ima jedan split EP s Cojonesima, samostalni EP te dva studijska albuma. U četvrtak 19. veljače će nastupiti zajedno s talijanskim grupama Doomraiser, Shores Of Null u zagrebačkom Vintage Industrial Baru u sklopu proslave 18. rođendana Radio Studenta. Prošlost, sadašnjost i budućnost Umora protresli smo s gitaristom Branimirom Božakom.
Film “Sonic Doom: The Movie” pokazao je zajedničke, uvjetno kazano, prve korake grupa Cojones i Umor. Cojones su nešto utihnili. No Umor se koncertno vraća. Kakvi su noviteti u redovima?
Branimir Božak: Huh, prvih tih par turneja smo baš previše fotki i videa napravili, te ih nismo ni sami stigli nikada sve pregledati niti obratiti pažnju, no bilo je nekako logično da svu tu gomilu doživljaju nekako upakiramo u zaokruženu cjelinu, koja bi na pravi način stavila točku na jedan period, prikazala sve kuteve, iskustva, koliko god je to moguće. Mislim da je Matija Trupinović napravio odličan posao kad je montirao i režirao cijeli dokumentarac. Kod nas nema nekih posebnih novosti, možda smo se i mi malo usporili, sigurno jesmo, jer smo imali malu rupu od 2011. do 2014., no i dalje vozimo u istom paketu. Planiramo tijekom ove godine. snimiti video, zapravo video uživo izvedbe pjesme “Exposure” sa prvog albuma, radit ćemo sa Baka kolektivom. Ta pjesma traje oko 20- ak minuta i video će biti sniman u Lici, nadam se. Sirovi realizam, „Live at Pompeii“ u Udbini.
Prošle godine u ožuju je bilo riječi o europskoj turneji. Spominjale su se Češka, Austrija, Njemačka, Belgija… Je li se to dogodilo? Ako jest, kako je bilo?
Branimir Božak: Tako je, turneja 2014. Bila je na neki način opet početak za nas, jer se u tih par godina što nismo svirali po vani, dosta toga promijenilo na sceni i ako nisi aktivan stalno i prisutan svakog trenutka, ispadne se iz fokusa. U 17 dana smo imali 17 koncerata, Austrija, Češka, Njemačka, Belgija. Bilo je odlično, ne u svim pogledima, naravno, ali super smo se osjećali, kao bend, kao prijatelji, nekako, kad igraš toliko godina s istim ljudima, već znaš kako dodati loptu i znaš tko će ti je dodati, zatvorenih očiju, ali ta rutina jednostavno tako dobro počne funkcionirati, a i mi smo stariji, zreliji i to se osjetilo na turneji. Bilo je odličnih koncerata, novih gradova u kojima nismo prije svirali, zapravo ovo je peta turneja koju smo imali i bili smo samo u 2 ili 3 kluba u kojima smo već prije svirali, sve ostalo su bili ili sasvim novi klubovi ili novi gradovi. Udaljnosti su bile optimalne, pojačala su radila dobro, tempo je bio bez popuštanja. Bilo je odličnih koncerata u Freiburgu i Leipzigu, čudnih mjesta po Belgiji… Također, ovaj tour je bio poseban, jer smo po prvi put imali ploču!
U Vintage Industrial Baru nastavljate s promocijom posljednje albuma „Held Us Silent For a Moment“, ili planirate svirati i nešto novo? Moram to pitati, jer s bendovima se danas nikad ne zna, neki su preproduktivni, a neki, recimo to tako, više vole promisliti.
Branimir Božak: Nećemo svirati ništa novog, jer zapravo nemamo ništa novog, dosta toga je u povojima, riffova i dijelova pjesama ima na gomile, ali još nismo pozavršavali nove pjesme. Sjetili smo se par komada kojih nismo svirali od vremena kad smo ih snimili i za ovaj gig ćemo sigurno svirati neku ili neke od tih “zaboravljenih”. Definitivno nismo preproduktivni. Nisam nikada analizirao, ali čini mi se da smo taj zadnji album napravili u poprilično kratkom vremenu od svega par mjeseci. Obično kad krenemo intenzivnije u probe, onda se začas nagomila pjesama i ideja.
Album je, ako se ne varam, snimljen u Močvari, može li par riječi o tome, zašto, kako?
Branimir Božak: Vrlo jednostavno. Jasmin Dasović je snimao, miksao, pa i producirao sve naše snimke i s obzirom da nemamo nikakvu namjeru prestati raditi s njime, otvorila se mogućnost da rentamo putem njega Močvaru na tih par dana kada nema programa, platimo snimanje tamo i tako rješimo “studijske” probleme, Močvara ima pult koji može 24 kanala snimati simultano u računalo, prostorija je velika, što nam je odgovaralo za snimanje bubnja i to je otprilike to. Mi smo bend za klubove i snimiti u klubu je bilo nekako prirodno, a i sam sam radio godinama kao tonac u Močvari, stoga mi je to osobno bio kao neki povratak kući. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
