Svakakvih organizama ima u balkanskom zoološkom vrtu, od predatora do lovine, no misao vodilja basista Maria Rašića bila je sasvim drugačija kad je radio svoj posljednji solo album ‘Balkan Zoo’.
Mario Rašić, inače basist Baretovih Majki, okupio je dobru ekipu za novi solo album. Pored njega, Balkan Zoo Ensemble, kako je prigodno nazvao sastav, čine klavijaturist Viktor Lipić (također bendovski kolega iz Majki), gitarist Pavle Miljenović, i perkusionist i bubnjar Miroslav Lehpamer. Posljednja skladba „This Is Not A Blues“ posvećena je prerano preminulom saksofonisti Marku Križanu koji je također dao svoj doprinos na ovom albumu.
Balkan Zoo Ensembleu su se pridružili i gosti; pjevačica Valerija Nikolovska, flautist Žarko Hajdarhodžić, trubač Tomica Rukljić, trombonist Luka Žužić i perkusionist Mirsad Dalipi. Riječ je o easy listening jazz albumu prožetim utjecajima balkanskih etno stilova, ponajviše sevdaha, ali zaogrnutima u ruho brojnih svjetskih žanrova čime je u elegičnoj maniri dočarano to miješanje zvukova i pretapanja civilizacija Istoka i Zapada, onog toliko karakterističnog za područje Balkana, što je u ovom slučaju primjereno dobilo naziv „Balkan Zoo“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fTK_970OMWo[/youtube]
Rašić samo u uvodnoj „Balkan Zoo“ stavlja jači naglasak na bas improvizacije, čisto kako nekakav instrumentalni konferansije koji daje do znanja da je basist okupio sastav, no sve ostalo je u velikoj mjeri davanje prostora ostalim instrumentalistima, tj. vokalu Nikolovske u sedam i pol minuta dugačkoj „Roots and Weeds“. Spomenuta pjesma smještena u središnjem dijelu albuma predivna je jazz elegija, ujedno i jedina skladba s isturenim vokalom u kojoj je Nikolovska s puno osjećaja i mjere ispjevala sevdah osjećaj na engleskom jeziku, upravo na toj pjesmi ritam je toliko spor da je gotovo neuhvatljiv već se samo dočaravanje sjete izmjenjuje čas vokalno, čas kroz Rašićeve improvizacijske vinjete i Lipićevo podraživanje klavirskih tipki koje već u sljedećoj „Catch The Money“ postaje mantričko probadanje jednim tonom namjerno budeći osjećaj nervoze u glazbenoj podlozi primjerenoj makedonskom kolu. Lov za novcem tako je ‘ozvučen’ kao slika u ogledalu – javlja se euforija, ali daleko od osjećaja ispunjenosti. Situaciju također zaoštrava i „Night Shift“ a pravovremeno je poput noćnog povjetarca ugodno ‘hladi’ Miljenovićev solo na akustičnoj gitari. Funkom obojanom „This Is Not The Blues“ Križanov saksofon se nadmeće s Rašićevim slap-basom u kojem je harmonika mudro iskorištena kao most između američkog geta i Balkana.
„Balkan Zoo“ je odmjereno i zaokruženo djelo istovremeno zaigranih, a opet u koncepciju ukopanih glazbenika koji su fokusirani na onomatopejski doživljaj zvukova iz ‘balkanskih kaveza’.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2014.)