Trebalo je čekati 24 godine da Disciplin A Kitschme u jednoj večeri postane Disciplina kičme i kud za vraga ta večer je padala baš na petak 13.
Dušan Kojić Koja je ikona pop kulture, počevši od Šarlo akrobate do Disciplin A Kitschme, preko, naravno, Discipline kičme. Ovu potonju se moglo zadnji put u Zagrebu vidjeti u SKUC-u u dvorani Pauk pred početak rata kad se sviralo „Nova iznenađenja za nova pokolenja“ i onda ponovno u petak (i to baš trinaesti) ovog ožujka 2015. godine.
Inkarnacije Disciplin A Kitschme je svako naklonjen Koji prihvatao drukčije, meni osobno nabolja postava bila je ona s „I Think I Saw Myself On CCTV“ s Gofie Bebe za mikrofonom i Beatom za bubnjevima. Nakon toga hodočastilo se po koncertima upravo zato jer je Koja sve nabrojano iz prve rečenice. Nekad u slabijim izdanjima, ali i tada puno bolje od većine toga što se nudilo na sceni.
I onda se dogodio taj petak 13. u Močvari. Razlog okupljanja bilo je objavljivanje kompilacije „Ove ruke nisu male…3“ na kojoj su sadržane najbolje godine predratne Dicipline; od albuma „Najlepše pesme uživo“ do „Nova iznenađenja za nova pokolenja“. Klub je bio dupkom ispunjen, a mamac obećanje da će se svirati pjesme s tih albuma. Sasvim dovoljno i za juniore i seniore koji pohode koncertna zbivanja.
Na pozornici pak pravo iznenađenje; bend u postavi koja se nije mogla vidjeti pune 24 godine. Četveročlana Disciplin A Kitschme bila je ojačana zagrebačkom puhačkom sekcijom – staro Kojino i Rundekovo društvo predratnih muzičara. Jura Novoselić Kuzma, Igor Pavlica i Nikola Santro – tog trenutka Disciplin A Kitschme postala je Disciplina Kičme. Uspostavljena je čvrsta osovina Beograd-Zagreb i stvar je eksplodirala. Detonacije su trajale naredna dva sata pred oduševljenim auditorijem koji je naravno tražio još nakon svega. Bas, bubanj, glas, saks, truba, trombon i usna harmonika; prožimanje je bilo kompletno, a Disciplina je te večeri bila sama krijesta avangarde. Ponijelo je to i tradicionalno namrgođenog Koju. Kad je netko čuo i vidio da je on na kraju koncerta vikao „Rokenrooool!“ ? Nikad. Veće finale od toga moglo je još samo biti njegovo razbijanje Rickenbackera o pod pozornice kao što je to Simonon učinio, a tek za to znamo da se neće dogoditi nikad.
Za nas seniore u Močvari te večeri s glazbom i ozračjem došao je i jedan odgovor na najpoznatije moderno stupidno pitanje u Hrvata „Gdje’s bio ’91?“ Sjetili se da smo između ostalog te godine bili i na Disciplini kičme.
Nakon takvog petka 13., subota 14. bilo je ništa drugo već buđenje na planeti dosade, ili možda u ’91. u kojoj svaki čas očekujemo neku balvan revoluciju, sudeći po odgledanom dnevniku.
Zeleni Zub bi svakako ovako nešto i u ovoj postavi trebao ponoviti, jer bilo je prejako da bi bilo istinito.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
