Intervju s Gorazdom Čapovskim, gitaristom Mizara, čuvene makedonske grupe koja 16. travnja nastupa u Tvornici kulture.
U sklopu izložbe ‘Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne’ u prostorima HDLU-a, u Zagreb se vraća Mizar. Kultni makedonski bend, čiji je utjecaj na tamošnju scenu vidljiv gotovo u svakom makedonskom rock bendu, u Tvornici kulture će, u četvrtak 16. travnja, predstaviti još neobjavljeni novi album ‘Šarena krava”, ali i još jednom proći po općim mjestima tridesetogodišnje karijere grupe. Gitarist Gorazd Čapovski, jedini originalni član Mizara, tim nam je povodom rekao nekoliko riječi…
Mizar se vraća u Zagreb kako bi najavio novi album ‘Šarena krava’. O kakvom se materijalu radi; je li to nastavak dubljeg ulaženja u makedonsku tradiciju, poput prethodnog albuma ‘Deteto i beloto more’ ili ste u traženju zvuka otišli u nekom drugom smjeru?
Moj muzički idol je David Bowie, jedan od najvećih umetnika 20. vijeka. Svaki njegov album je kompletno različit, zvukom i konceptom,što je veoma teško; dokazivati se ispočetka na svakom novom albumu, a svakako je i teško zadržati svoje fanove kad konstantno mijenjaš koncept. Osobno sam mislio da nema mnogo smisla ponoviti zvuk i koncept albuma ‘Deteto i beloto more’, to je bila jedna faza; zvuk je bio više tradicionalan i etno. Mizar 5 Otkrovenie je danas više umjetnički kolektiv nego klasičan rock bend. U svakom slučaju, muzička podloga bit će neki vid vraćanja korjenima u dark/wave stilu, jedna retro kombinacija u maniri 80-tih godina. Završene su tri pjesme: ‘Nebo’, ‘Indian Summer’ i ‘Nok nad Yugoslavia’.
Vi ste jedini preostali originalni član Mizara. Tko danas čini postavu benda i može li se uopće uspoređivati Mizar nekad i danas?
U bend sam ja (gitara i programming), Rubin Kantar (vokal), Saša Pavlović (bass),Victoria Ivanovska (vocal, klavjature) i jedan od najboljih bubnjara ovih prostora Filip Jezdić iz progresiv/rock benda Chromatic Point. Osnova Mizara je ista kao i pred 30 godina, stvaranje autentičnog istočnog rocka koji neće biti tužna kopija zapadnog rocka. Preokret se dogodio na albumu ‘Deteto i beloto more’, tako da sada idemo u sasvim drugom pravcu, imamo u planu i nekoliko art performansa.
U Mizaru danas djeluje i pjevačica, a prije nje ulogu vokala imao je i Harmosini, cijeli jedan zbor. Mizar je, dakle, nakon tridesetak godina djelovao, počeo ponovno tražiti originalni zvuk?
Mizar je nakratko imao pjevačicu početkom 90-ih godina kad je bend napustio Goran Tanevski. Onda je bend prestao raditi, ja sam otišao u Australiju i radio s bendom Kismet, sve do ponovnog okupljanja 2003. godine s albumom ‘Kobna ubavina’. Pjesma ‘Nebo’ ima ženski vokal, što planiramo i u nekim novim pjesmama, a sve je to, svakako, u svrhu traženja novog sounda grupe.
Nakon što smo na ovom portalu lani objavili intervju s originalnim bubnjarom Pantom Džambazoskim, na društvenim mrežama pojavili su se komentari da Mizar danas više nije bend, već samo Gorazd Čapovski na gitari i laptop. Koliko u tome ima istine?
Ima svakako istine u tome, ali nije jedan laptop nego su tri laptopa i jedan Roland Sampler i Akai sampler klavijatura. Mizar je odavno electro/akustic bend, što se može primijetiti na zadnja tri albuma. Svakao, kao i svaka moderna grupa, koristimo elektroniku na koncertima u svrhu boljeg zvuka. Šta se tiče Facebooka, to je tabloid nad tabloidima, žuti medij bez premca. Ne želim reagirati na zlobne komentare. Ali i to je super, demokracija, svatko ima pravo na svoj stav, što čini naše pluralističko društvo slobodnijim.
Od zadnjeg velikog reuniona benda, početkom 21. stoljeća, Mizar redovito obilazi hrvatske pozornice. Koji je vaš dojam – dolaze li se ljudi podsjetiti na ‘kultni’ bend ili se radi o sasvim novoj publici?
Mizar svira u Hrvatskoj već 30 godina; naš prvi nastup je bio u Lapidariju davne 1982. godine na YURM festivalu. Hrvatska nam je kao neka druga domovina, tu smo proveli svoje najbolje godine, studentske dane, jedno naivno i idealističko vrijeme. Naravno, nekad je bilo uspješno, nekad nije… Mislim da bend ima tu problematičnu crtu, koju imaju svi bendovi iz 80-ih godina, a to je konstantno uspoređivanje novog materijala sa starim. Tako da nisam baš siguran da se može izaći iz tog začaranog kruga, možda je jedino Darko Rundek uspio u tome. S albumom ‘Deteto i beloto more’ dobili smo fanove u Grčkoj, Bugarskoj i Rusiji jer je koncept bio bizantiski i radikalno nov.
Kakav je status Mizara u Makedoniji?
Zadovoljan sam statusom Mizara; ponekad smo mainstream, kao kad smo svirali povodom 20. godišnjice nezavisnosti Makedonije pred 100 tisuća ljudi sa svim narodnjacima i pop pjevačicama,ali ponekad smo totalni underground s nastupima u klubovima pred 300 ljudi.
U Hrvatskoj već godinama traje prizivanje osamdesetih i tada nastalih pop-kulturnih fenomena. Postoji li i u Makedoniji takva nostalgična atmosfera u medijima i među glazbenom publikom?
Jugoslavija je imala svoj autentični kulturni prostor, koji nije bio ni Zapad niti Istok. Mogu slobodno reći da je Novi val i alternativna muzička scena 80-ih godina bila na svjetskoj razini, odmah iza engleske i američke scene. To važi i za film, teatar, književnost… Jednostavno, ovi prostori su imali kulturni zenit tih godina. Tu se uopće ne radi o yu-nostalgiji.