Četvrtak 16. travnja bi se mogao u Zagrebu još prozvati malom smotrom makedonske kulture. Tog dana Mizar će nastupiti u Tvornici kulture, dok će u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak u Vintage Industrial Baru također nastupiti jedan od najvažnijih makedonskih sastava koji briše stilske granice – Foltin. Ova grupa dugo nije imala koncert u Zagrebu i to je svakako dobra prilika da ih se pogleda i posluša. Tim povodom porazgovarali smo s pjevačem grupe Branislavom Nikolovom, a pridružio se i Pece Trajkovski – Brada, klavijaturist i gitarist.
Nazivaju vas jednim od najvažnijih makedonskih bendova. Je li lako ili teško živjeti s tim epitetom?
Branislav Nikolov: Ma to jе olajavanje (smijeh). Ne stvarno, epiteti su tu da bi uljepšali život. Živimo u paralelnim svijetovima. I kad je u pitanju muzika, a to je veoma važna stvar za prave ljude, onda svaki pojedinac pravi nekakav svoj, kako bih to rekao, subjektivni audio-fokus, to jest, sluša samo to što mu je bitno, a sve drugo ostane u mutnoj izmaglici. I kad čuješ tako nešto, onda u isto vrijeme osjećaš uzbuđenje i nelagodu. Ali stvarno paše, kada shvatiš kako nekom puno znači upravo to što ti misliš da treba čuti od tebe. Onda ima smisla tome se i malo radovati.
Donosi li to i veliku odgovornost u autorskom radu?
Branislav Nikolov: Autor mora imati dovoljno odvažnosti i samopouzdanja. Kreativni čin je prava avantura. Ideš novim putem. Stvaraš nove svijetove, relacije, nove pojmove i zvukove. Osjetiš se božanstveno. U tom smislu, prenaglašeni osjećaj odgovornosti mogao bi biti sputavajući. Posebno ako o tebi kritičari pišu hvalospjeve, ili ako kritike prihvatiš previše ozbiljno, pa tako postaneš ovisan o epitetima. Jednostavno, moraš naći svoj “glas”, pjevati njime i sve će biti u redu, i za sebe i za one koji te vole. Ali mislim da svaki umjetnik ima jednu pravu odgovornost, A to je da bude iskren prema sebi i društvu. Umjetnik mora slobodno misliti i to slobodno izražavati. Mora komentirati, kritizirati i preispitivati autoritete i stanje društva. Svaki na svoj način, ali svaki mora tražiti više i bolje za svoju zajednicu, a ako je velik, za cijeli svijet.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=G0-I7dG8byQ[/youtube]
„Ela si v krevet“ vaš je novi singl. Čini mi se odlična najava novog materijala. Je li sličan ili odudara od ostatka novog materijala, obzirom na Vašu stilsku neograničenost?
Branislav Nikolov: Pa ja volim kad je nešto šareno, ali satkano od istog materijala. Sva ta različita izražajna stredstva koristiš u jednom dahu, u jednoj fazi, kad te raduju i muče jedno te iste konkretne stvari.
Što vas inspirira na novom materijalu? Prošlo je tri godine od posljednjeg albuma „Antitelo“.
Branislav Nikolov: Mi smo bend. Puno je to ljudi s pravom glasa, i sve te osobne inspiracije će uvijek vući svaka na svoju stranu. Zato ja ne bih puno o tome. Ali ipak, može se reći da je ovaj novi materijal prožet jednim osjećajem nemira. Nemir u odnosima između muškarca i žene, i nemir u odnosu pojedinca prema ovom našem suvremenom društvu.
Na vaša prva tri albuma zanimljiva je fonetska igra s portugalskim, rumunjskim, španjolskim i francuskim jezikom. Kako ste došli na tu ideju?
Branislav Nikolov: Kad si mlad, to svakako dolazi s mladošću, više si sklon eksperimetiranju. A eksperiment ja igra. Mi smo svoj bend oduvijek zamišljali kao neki smiješni brodić koji će se ljuljati u moru poznatih i nepoznatih ljudi. Ludo putovanje u strašnom svijetu zvuka, dima i božanstvenog znoja. Pa kad neko putuje, realno i virtualno, ako je muzičar onda će prvo pokupiti karakteristične glasove jednog (ili više) jezika i poslije ih upotrijebiti na nivou njegove estetske funkcije, znači bez suvišnog značenja riječi. Znate, ono, kad slušate neku pjesmu i ništa ne razumijete, ali vas ona odvuče u neki svijet kojeg možete prepoznati na osnovu karakterističnog zvuka i fonetike. Ali to je bilo u prvom dijelu, drugi dio je na makedonskom. Volimo izraziti najdublje osjećaje, a to je nama moguće samo na jedan način: pjevanjem na maternjem jeziku. Dalje>>