Na stogodišnjicu rođenja Billie Holiday (rođena je 7. travnja 1915.) pjevačica Cassandra Wilson objavila je hommage album ovoj bezvremenskoj divi. Bezvremenskoj i iz razloga jer je Wilson oživjela stare pjesme u jednom sasvim novom ruhu.
Za razliku od kolegice pjevačice Dee Dee Bridgewater koja je prije pet godina, dakle na 95. godišnjicu od rođenja Holiday objavila album „Eleanora Fagan (1915-1959): To Billie with Love from Dee Dee Bridgewater” na kojem se maksimalno približila izvornosti izvedenih pjesama, Cassandra Willson krenula je sasvim drugim smjerom i dakako uspjela.
„Coming Forth By Day“ bi se u još mogao okarakterizirati kao: pjesme Billy Holiday susreću nior pop (koji je u naše vrijeme popularnim i prilično popularnu učinio mladu i sjetnu Lanu Del Rey), a izvedba Cassandre Wilson koja uz spomenutu Bridgewater, te Diane Reeves i Diane Schuur predstavlja sam vrh današnjeg ženskog vokalnog jazza, ne ostavlja prostora bilo kakvim spekulacijama da išta može krenuti po zlu, dok artistički doseg pojačava podatak o suradnicima na albumu, a to su producent Nick Launay (Nick Cave, Yeah, Yeah, Yeahs, Arcade Fire) koproducent Ed Gerrard, gitaristi T-Bone Burnett i Nick Zinner iz Yeah, Yeah, Yeahs, aranžer Van Dyke Parks te ritam sekcija The Bad Seedsa (bubnjar Thomas Wydler i basist Martyn P. Casey). Dakle, sve što je otpjevala Wilson, mogao je u identičnim aranžmanima učiniti i jedan Nick Cave, no ipak u kombinaciji u kojoj pjeva netko tko je odrastao na glazbi Billie Holiday ovaj album ima dimenziju kojoj se teško može približiti i ostatak diskografskog opusa same Cassandre Wilson.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=trksiwm9bvY[/youtube]
Na „Coming Fort By Day“ stopila se tako izvođačka izvrsnost, počast jednoj od najvećih i najutjecajnih pjevačica općenito kad se gleda povijest ljudskog roda, vizija stapanja modernog popa i jazz evergrina čime je zatvoren vremenski krug i u cjelokupnoj slici naglašen taj moment bezvremenosti. Cassandra Wilson gotovo cijeli album ne izlazi iz alt laga, koliko zvuči napaćeno, toliko je i sudbinski autoritarna njena izvedba koja odjekuje u velikom prostoru zvukova u kojima se izmjenjuju različiti zvučni ambijenti, od aranžmana bliskih filmskoj glazbi, zatim decentne jazz pratnje malog benda, pa do revijalno orkestralnih komada, ali i tako karakterističnih, gotovo rokerski, zvučnih zidova koji kao da oponašaju oluju na otvorenom moru (primjerice u „Good Morning Heartache“ i „Strange Fruit“).
„Coming Forth By Day“ kao album komunicira izvan okvira jazza i jasno je već s uvodnima „Don’t Explain“ i „Billie’s Blues“ da je to visoko sofisticirani pop album koji posjeduje moć slediti krv svakoj noir pop tinejdžerici, kao što je u stanju biti mistično glazbeno putovanje za one nešto potkovanijeg i profinjenijeg glazbenog ukusa. Hvatati se u koštac s glazbom Billie Holiday nije ništa drugoveć hodanje po tankom ledu, a Cassandra Wilson i okupljeno glazbeno društvo su na toj podlozi izveli i decentnu piruetu i naravno ostali na površini.
Ocjena: 10/10
(Legacy/Sony/Menart, 2015.)