Nije to bila samo promocija novog albuma ‘Život u dvoje’ beogradskog dvojca Ti, ta večer u Tvornici bila je nešto puno više…
Grupa Ti lijep je i neobičan primjer pop benda koji je ‘dozvolio’ glazbi da bude njegova nit vodilja. Možda ne samo u regionalnim okvirima. Naime pop glazba općenito pati jer je u odnosu na imidž, praćenja trendova i bildanje ega samih njenih aktera uvijek na nekom trećem ili četvrtom mjestu po važnosti. Naučeni smo da je pop glazba brzokonzumirajuća stvar, nešto kao zvučna podologa za dobivanje ponajviše sezonskih informacija iz segmenta pop kulture koji se na kraju krajeva i najmanje tiču same glazbe. Glazba je tu često samo premosnica u promicanju nekih lifstyle trivija i kojekakvih vokalnih (ne)kapaciteta.
Ilija Duni i Trajče Nikolovski poznatiji pod nazivom Ti hrabro su preokrenuli taj pristup i u kratkom roku bili primijećeni u segmentu ovdašnje nazavisne scene, jer ne igrati po utabanim estradnim standardima uvijek znači dobrovoljni odlazak na marginu. No taj odlazak na marginu za one kvalitetne obično znači samo duži vremenski rok za proboj, a osjetno je da grupa Ti ima snage, volje i želje za tim, a to je znak da će na toj sceni duže i ostati. Svoj sanjivi psihodelični stil omeđen jasnom, jednostavnom i prepoznatljivom ritam pratnjom u trominutnom okviru pop pjesme ustanovili su i predstavili na sceni u ožujku 2013. nastupnim EP izdanjem „Koliko dana“, da bi s prošlogodišnjim dugosvirajućim prvijencem „Vidimo se!“ i recentno objavljenim drugim albumom „Život u dvoje“ jasno dali do znanja da izvan tih gabarita ne misle izlaziti, što je još jedan paradoks za pop svijet – takav ustrajan rokerski stav (koji je postao rijedak i u rock glazbi) da koncept i zvuk mora ostati nepromijenjen.
Tu se dolazi do još jednog značajnog momenta, a to je da Duni i Nikolovski jako dobro znaju i osjećaju ograničenja duo-grupa i da svako eksperimentiranje bilo s minutažom ili zvučnom nadogradnjom iza sebe vuče realnu opasnost uvjerljivosti pri izvođenju uživo. A što je najvažnije Ti najviše polažu na nasupe uživo. Čak da ih se kojim slučaj može samo gledati, a ne slušati uživo, teško je ne primijetiti koliko su njih dvojica radnici na pozornici – doslovce multiplicirane scenske osobe jer paralelno dok izvode pjesme neumorno pritiskaju i vrte potenciometre po bogatom arsenalu efekata i tehnike pred i pod sobom. A efekt svega je da ih je najmanje četiri na pozornici.
Koncert u punom Malom pogonu Tvornice kulture u petak 15. svibnja bio je samo još jedan u nizu nastupa kojim su dokazali svoju glazbenu superiornost, ne samo u izvođenju, već u stvaranju atmosfere dobre zabave, a što je najbolje od svega, od silne zaokupljenosti izvođenja jedva da su rekli „Dobra večer“, a kamo li da su se imalo i pokušali truditi animiriati publiku bilo čime što nije glazba. Njih dvojica su i po tom pitanju antipod pop benda, oni na koncertu jednostavno nemaju vremena za rađenje showa – show je na kraju došao spontano, a publika je uistinu iskreno reagirala.
Naravno da je uvijek očekivana euforija na početku nastupa, posebice jer su Duni i Nikolovski započeli s prisutnima dobro poznatom „Ja tebe nemam“ s EP-a „Koliko dana“, no pravi preokret se dogodio na sredini nastupa. Naime, atmosfera je do tada malo splašnjavala, no kao da se nakon toga probudio neki kolektivni duh svjesnosti izvrsne zvučne i omamljujuće ugode koju su Ti stvarali. Sve je nakon toga bio jedan trenutak za kojim je žuđeno da se on prolongira u beskraj. Nove pjesme u toj drugoj polovini nastupa prihvaćane su odlično, a kako se bližio kraj tako su se Ti nekoliko puta opraštali od publike i opet ponovo započinjali novu pjesmu (jer prostor Malog Pogona ipak ne dopušta izvođačima kurtoazni odlazak s pozornice u backstage i ponovni povratak na nju).
Ti su tako odrapili sat i pol nastupa u kojem su vjerojatno odsvirali kompletan repertoar, da bi i kraj s pjesmom „Nešto se ne vraća“ (koja ujedno zatvara i album „Život u dvoje“) i prisutnima odaslana poruka kako je to uistinu svršetak i kako su iscrpljeni svi resursi pjesmarice grupe Ti.
Bilo je to jedno od ljepših transcedentnih glazbenih putovanja u dubinu vlastite duše, nešto puno više od koncerta. Ti s pravom možemo idući put očekivati u Velikom pogonu, makar i pregrađenom.