Prije nego li će danas zasvirati u zagrebačkoj Močvari, Thurston Moore Band nastupio je večer prije u ljubljanskom Kinu Šiška, gdje se zaputio mali tim ovog portala, što zbog nestrpljenja, što zbog razbijanja monotonije dugogodišnjeg boravka u istim zagrebačkim klubovima kad je o koncertima riječ. Uostalom i glazbenici znaju da se ‘na cesti’ pune baterije.
Što se tiče Thurstona Moorea i njegovog izvrsno uigranog benda u sastavu basistica Debbie Googe (koja je došla iz My Bloody Valentine), gitarista Jamesa Seedwardsa i starog kolege iz Sonic Youtha, bubnjara Stevea Shellyja, ako Močvaru pogodi isti intenzitet svirke kakav je bio u Ljubljani jučer pred 300-400 posjetitelja, onda će o biti praznik za čula. Iako, ruku na srce, Kino Šiška je vrhunski koncertni prostor, što po uređenosti samog prostora koji nudi pogled na pozornicu ‘kao na dlanu’, što po iznimnom razglasu koji vas neće razočarati u kojem god dijelu dvorane se zatekli dok je spektar zvučne slike identičan onome što glazbenici na pozornici žele da publika čuje.
Bilo je to vidljivo i na samom kraju nastupa; Steve Shelly se već bio ustao s bubnjarskog stolca i zaputio se prema backstageu, kad ga je Thurston, čija je košulja bila potpuno mokra od znoja na leđima, upitao kud je krenuo, da bi se Shelly okrenuo na peti i vratio na svoje mjesto kako bi prisutni još jednom mogli osjetiti zvuk i ugođaj onog što je najlakše okarakterizirati kao najbolje nasljeđe Sonic Youtha. Na koncertu je odsviran kompletni repertoar sa zajedničkog prvijenca „The Best Day“, kao što se činilo da su i studijski dugačke pjesme „Forevermore“ (11:15) i „Speak To The Wild“ (8:30) u koncertnom obliku još duže potrajale, jer Thurston i bend kao da se nisu mogli zasititi grubih, ali plemenitih distorziranih improvizacija koje je, na njemu svojstven način Steve Shelly bravurozno držao na okupu svojim istančanim bubnjarskim instinktom. Položaji glazbenika na pozornici također su odavali da su tu zbog gušta muziciranja; Thurston i Seedwards držali su lijevo i desno krilo, dok je Googe stajala u centralnom dijelu ispred Shellyja prema kojem je u najvećem broju slučajeva bila i okrenuta. Dakle skladna i čvrsta ritam sekcija na koju su bili naslonjeni Thurstonov poznati sanjivo-krhki glas i psihodelično-garažni gitarski noise.
Pored „The Best Day“ materijala, koncert u Kinu Šiška kao da je bio i generalna proba za nove pjesme. U tolikom broju ih nisu izveli ni na jednom koncertu tijekom ove proljetne turneje. Činilo se da bi ih i najradije snimili na toj prostranoj pozornici s koje kao da su na kraju nevoljko otišli nakon što su odsvirali i više od predviđenog. Bio je to koncert pun duše.
Čast otvaranju istog imala je naša kantautorica Dunja Ercegović aka Lovely Quinces koja je nakon što je pola svibnja po Europi koncertirala s američkim bendom Giant Sand kojeg predvodi kultni Howe Gelb, nastavila ulogu opening acta i za Thurston Moore Band. Za nju je nastup u Kinu Šiška bio znakovit po tome što je po prvi put na pozornici zasvirala i električnu gitaru nakon akustičnog seta, kao što je i potonji bio znak ne samo izbrušenosti nastupa, što joj se u ovom kratkom periodu razvilo s ‘kilometrima pod nogama’, već spremnosti za novi studijski materijal. Ljubljanska publika gotovo da nije mogla čuti pjesme s njenog hvaljenog debitantskog EP-ija „No Room For Us“, već joj je izveden novi repertoar nešto mračnijeg karaktera, ali zato nabijenog emocijama za što je bivala nagrađivana sve glasnijim aplauzom kako je nastup odmicao, čak i kad je ispričavši se vlastitim „brain fartom“ zastala usred jedne izvedbe i ponovo je započela. Što se tiče zvuka i balansa njenog vokala i akustične gitare Kino Šiška se opet pokazao izvrsnim prostorom. Jedini zbunjujući element bilo je Dunjino obraćanje na engleskom u pauzama između pjesama, no i to je valjda danak mladosti… Možda se više mladež ne uči da se sa Slovencima sasvim dobro razumijemo.
Kao zaključak treba samo naglasiti; Zagrebe, spremi se, jer večeras na pozornici Močvare neće biti slabe karike.