Nema puno bendova koji ‘stanu na gas’ čim izađu na pozornicu, i uz to ga drže do posljednje sekunde. Nashville Pussy je jedan od tih rijetkih. Tko god ode na njihov koncert zagarantirana mu je prava šamarčina nepatvorenog rock and rolla. U utorak je Hard Place bio pun takvih. Na sveopće veselje.
Nazivali ih cowpunkom, psychobilly southern rockom ili hard rockom, Nashville Pussy ipak su prije svega rock and roll bend i to možda u onom najčišćem iskonskom obliku kad je rock prvo udarao u koljena i želudac, a tek se potom (uvjetno) obraćao glavi. Danas je malo takvih bendova, ako izuzmemo sumanutu japansku punk scenu predvođenu Guitar Wolfom, koji će tako predano sebe iscrpiti do posljednjeg atoma pred publikom, a potom veselo čavrljati s istom kad koncert završi.
Uz to Nashville Pussy su daleko poznati i po dekoltiranim izlascima solo gitaristice Ruyter Suys na pozornicu čime se uz sav proliveni znoj i ispaljene decibele dodatno unosi i provokacija seksepilom. Kad se šeće klubom prije koncerta, jedva da je i primijetite, no kad sa popne na pozornicu s gitarom čiji remen redovno drži između grudi onda je definitivno oličenje neobuzdane rock and roll seks bombe.
U utorak je to bilo vidljivo i u zagrebačkom klubu Hard Place koji su Nashville Pussy dupkom napunili, kad se Suys popela na pozornicu, muški dio prvih redova posezao je za njom, kao što su, kako je koncert odmicao i bivalo sve više vruće u prostoru, čekali da skine košulju. A ona je headbangala u sviračkoj ekstazi, bacala se na koljena tijekom solo dionica, gotovo ritualno usisana u rock dernek svog benda. No i basistica Bonnie Buitrago nije štedjela svoj vrat. Blaine Cartwright ga je morao štedjeti… Inače ne bi imao tko pjevati i zvati na akciju već od uvodnih “Come On, Come On” i “Rub It To Death” koje, iako potentne i žestoke su se činile kao lagani uvod kad su na red došle “I’m So High” i “Strutting Cock”. Publici nije bio ostavljen izbor, mogla je samo biti nošena energijom i ritmom benda koji je čvrsto držao njegov najsmireniji član, bubnjar Jeremy Thompson.
Prvi smiraj adrenalina došao je tek u središnjem dijelu s obradom pjesme “Can’t You See” Marshall Tucker Banda. Iako parodično-vulgarni u svom izričaju, Nashville Pussy je ipak bend s dobro izraženom crtom humora, možda (već iz naslova) najočitiji primjer je “The South Is To Fat (To Rise Again)” kojom su također počastili zagrebačku publiku. Za kraj službenog dijela bio je sačuvan njihov kultni hit “Go Motherfucker Go!”, da bi potom uslijedio i bis s ‘fuckin’ kvadrologijom’ “Keep On Fuckin’”, “Milk Cow Blues” “First I Look At The Purse” i “Going Down”.
Teško je reći da bi veći koncertni prostor od Hard Placea bio adekvatniji jer je Nashville Pussy bend kojem treba prisnost s publikom, kad su svi na nekoliko centimetara jedni od drugih, kad se vidi svaka kap znoja i kad je osjećaj da su svi u nekoj parnoj kupelji u kojoj potpuno suprotno od glasa razuma svi plešu i divljaju dodano dižući temperaturu. No Nashville Pussy je upravo takvo iskustvo, na njihov koncert se ide da bi se čovjek bar na sat i pol oslobodio glasa razuma.