Niste morali potegnuti do Barcelone na Primaveru, niti u Ljubljanu u Kino Šiška, jer sinoć je Močvaru, u sklopu proslave 16. rođendana kluba, posjetio mjesecima najavljivani i godinama očekivani Thurston Moore sa svojim novim, ali moćnim bendom i napravio koncertčinu za pamćenje.
Čast da zagrijava publiku prije Thurston Moore Banda na ovoj turneji pripao je Lovely Quinces, koja je čitav prošli mjesec putovala po Europi kao pridruženi član Giant Sanda, na čijem nadolazećem albumu “Heartbreak Pass” je i gošća. To što Dunju tako vole i žele s njom surađivati kultne figure alter rocka nije uopće slučajno, jer cura ima apsolutno sve što treba imati: osim što izgleda kao Elaine iz “Diplomca”, ima i neosporno dobre pjesme koje pritom sama piše, na engleskom, što je dodatni plus ako kani napraviti svjetsku karijeru, gitaru kojom suvereno barata sama na stejdžu i glaščinu na koju nitko ne može ostati ravnodušan i kojom može što god joj padne na pamet. Dugo nisam čula da netko ima takav vokalni raspon, a pritom i tako lijepu boju glasa, blago hrapavu, a opet nježnu. Čini mi se da je u poplavi kantautorica na regionalnoj sceni Lovely Quinces gotovo izvan konkurencije. Sinoć je odsvirala polusatni repertoar s novog materijala, albuma “Meet me in Moscow”, na kojemu još radi, i odličnim nastupom, uz povremeno simpatično smijuljenje nekim svojim forama i greškicama koje je samo ona primjećivala, zagrijala ugodno popunjenu Močvaru za nastup glavnih zvijezda večeri.
Thurston Moore Band stupio je na pozornicu točno u zakazano vrijeme i koncert otvorio petnaestominutnom verzijom “Forevermore”, te nastavio isto toliko dugom “Speak to the Wild”. Tek se nakon tog polusatnog uvoda od dvije stvari Thurston obratio oduševljenoj zagrebačkoj publici (prosjeka godina oko 40) kojoj se već znoj cijedio niz lubanje u potocima. Ispričao nam je kako je sretan što je opet ovdje kod nas, kako je prvi put u Močvari u kojoj je uvijek želio svirati, kako se od jutra super zabavljao u gradu s nekim krasnim ljudima (koji su mu poklonili ploče važnih domaćih bandova op.a.) i kako trebamo biti ponosni što su nam takvi ljudi prijatelji ter susjedi. Povjerio nam je i da se cijeli band otišao ošišati prije močvarnog nastupa što je bio vizionarski potez budući da je Močvara malena i niska i deficitarna kisikom, čak i uz sva moguća pootvarana vrata. Predstavio je bend (James Sedwards na gitari, Debbie Googe na basu i Steve Shelley na bubnjevima) i rekao je da bi rado još ćaskao, ali da ćemo to neki drugi put jer je zbilja vruće. A dvorana je zaista bila usijana, kao i atmosfera, posebno nakon ludo genijalne “Germs Burn” koju su odsvirali u nastavku i na koju je publika naprosto podivljala. Uslijedio je i ostatak albuma The Best Day kojeg su zapravo došli promovirati, a dvosatni žestok koncert zaključili su jednim bisom.
Bio je to koncert s kojeg se čovjek unatoč nedostatku kisika nije mogao natjerati da ode na zahod, ili po piće na šank da ne propusti nešto od atmosfere. Toliko noisea i distorziranih improvizacija isprepletenih s melodičnim velvetovskim rokenrolom već dugo nisam čula uživo, zapravo od nastupa samog Sonic Youtha na INmusicu prošlog desetljeća. Jer, ruku na srce, ovaj novi band ne odstupa previše od sonikjutovskog senzibiliteta, što se meni osobno silno sviđa jer, premda sam fan i Thurstonove eksperimentalne akustične post-razvodne faze i albuma “Demolition Thoughts”, ipak mi je draže da se vratio svojim korijenima i uključio u struju. Čuli su se sinoć poslije koncerta i neki disonantni glasovi na tu temu, postoje oni koji smatraju da je ovo isti band pod drugim imenom, iako je to zapravo smiješno – jer kakav je to Sonic Youth bez Kim Gordon? Kao Pixiesi bez Deal. Važno je zvati se Kim.
Dva sata opasnog thurstoniziranja od kojeg mi i dan poslije zuji u ušima i ne mogu skinuti glupavi smiješak s lica bila je jedna od onakvih svirki zbog kojih nikada neću prestati odlaziti na koncerte. Hvala Močvari što nas je počastila ovakvom koncertčinom za svoj roćkas i neka ih bude takvih što češće u nadolazećim godinama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
