Unatoč hvalospjevima kritike, čini se kako pjesme s novoga Rundekovog albuma još nisu našle put do uha i srca publike, a najveći je dio večeri bio posvećen upravo predstavljanju tog materijala.
Osim instant klasika “Don Juan” i eventualno “Indije”, mora se priznati kako publika nije pretjerano oduševljeno reagirala na pjesme s “Mostova”, a zborsko pjevanje rasprodane Tvornice krenulo je tek kada su se začule “Ruke”, a prva erupcija oduševljenja uslijedila je odmah nakon toga sa koncertnim favoritom Haustora “Uzalud pitaš”. “Sanjala si da si sretna” doživljela je jednu od najboljih izvedbi okrunjena furioznim solom Isabel na električnoj violini, da bi se vratili na još jedan blok novih pjesama od kojih se najviše isticala naslovna “Mostovi”. S druge strane postaje jasno kako će se “Vitamini” forsirati u repertoaru još neko vrijeme, iako je riječ o manje interesantnoj stvari, ali valjda treba u tijeku koncerta biti i vremena za malen odmak i cigaretu sa strane.
I opet, publika kao da je jedva dočekala stare hitove poput “Bi mogo da mogu” i “Ay Carmela” da zapjeva uglas sa Rundekom, a inače prekrasna “Znak” s “Plavog aviona” nakon toga je dočekana tek s blagim interesom. “Ima ih” je jedan od vrhova “Mostova” i na promocija albuma u Vinylu zvučala je izrazito moćno, ali čini se da je sinoć u Tvornicu publika došla slušati samo dobro poznate refrene. Šteta, jer u komornoj varijenti trija, publika postaje posebno važan čimbenik. Duco daje sve od sebe, svira i pjeva koliko god je ljudski moguće, ali na ovakvim većim koncertima jednostavno uvijek nedostaje malo bubnja ili malo basa, što publika na neki način nadoknađuje svojim sudjelovanjem. To se slikovito pokazalo kada je na bis izvedena “Ula ulala”, a pogotovo posljednja pjesma večeri “Apokalipso” koju je publika preuzela tako da Darko nije ni morao na njoj vokalno participirati.
Nakon koncerta Rundek je najavio i skorašnji nastup na Medvedgradskim glazbenim večerima. Možemo se nadati kako će do tada publika poslušati i naučiti pjesme s “Mostova”, jer riječ je doista o jednom od najboljih Rundekovih albuma. I dok studijski trio funkcionira bez greške, uživo puno bolje odgovara intimnijim nastupima nego rasprodanoj Tvornici, što dovodi do raskoraka između gladi publike i vrste proizvoda koji se nudi. Zato se nadamo nekim boljim kompromisnim rješenjima u skoroj budućnosti. Čim prije.