Soul revival pokret posljednjih godina donio nam je iznimno puno izvrsnih albuma, od Sharon Jones, preko Charlesa Bradleya i Nicka Waterhousea, no rijetki su ipak zvučali toliko autentično i dobro kako je to uspjelo dvadesetpetogodišnjem teksašaninu Leonu Bridgesu, koji glasom, stasom i glazbenim izričajem djeluje kao da su se nebesa smilovala i još jednom nam poslala Sama Cookea.
Priča o uspjehu Leona Bridgesa mnogo je više u stilu dvadeset i prvoga stoljeća nego njegova glazba. Čovjek je na Soundcloudu objavio dvije snimke, od kojih je jedna (koja je postala naslovnom skladbom albuma) privukla pozornost na internetu i našla put do radijskih stanica, te se u eteru ubrzo toliko udomaćila da su Bridgesu počele stizati ponude od čak 40 glazbenih kuća, a on na koncu potpisao ugovor sa ni manje ni više nego Columbia Records.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MTrKkqE9p1o[/youtube]
Bridgesov throwback soul, gospel i R&B u stilu Otisa Reddinga i Sama Cookea (iako sam kaže kako je potonjeg počeo slušati tek prije dvije godine) oslanja se na pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća kako zvukom, tako i vizualno, dizajnom albuma, videospotovima, a i Leonov Instagram pun je izvrsnih crno-bijelih portreta mladića rođenog otprilike pola stoljeća prekasno.
Album otvara spomenuta “Coming Home” koja već prvim taktovima zvuči kao da bi komotno mogla biti B-stranom Cookeove “A Change Is Gonna Come” i vodi nas na čarobno putovanje glazbenom poviješću američkoga jugozapada. Bilo da nas uljuljkuje gospelom kao na završnoj “River” ili nas tjera na ples kao na aktualnom singlu “Smooth Sailin'” i “Twistin’ and Groovin'”, Bridges je uvijek na razini zadatka, besprijekoran.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HYplnRjMVhM[/youtube]
Dogodilo se tako, prilično neočekivano, da nam je jedan nepoznati debitant svojim nepogrešivim retro zvukom dostavio savršen ljetni soundtrack i jedan od albuma koji će morati naći mjesto pri vrhu ljestvica albuma godine. Na mojoj svakako hoće.
Ocjena: 9/10
(Columbia Records, 2015.)