Na drugom danu Zagreb Calling open air festivala na Šalati britanski elektroničari Faithless proslavili su dvadesetu obljetnicu postojanja izvrsnim nastupom pred dvostruko manje okupljenih nego na prvom, rokerskom danu danu festa.
Na samom početku večeri, stvar je djelovala sumnjivo: prilaz tribinama je zaključan. Dan ranije, za vrijeme nastupa Partibrejkersa i tribine su bile dopola pune. Nipplepeople su pak okupili šačicu ne pretjerano zainteresiranih entuzijasta. Što ne čudi, jer taj duo više pozornosti privlači neobičnim pokrivalima za glavu nego glazbenim dosezima. Za razliku od njih, Detour je barem svirao instrumente, no njihova radijska glazba uživo nije prenijela nimalo energije. Stvari su malo živnule ipak pred kraj nastupa s jednim poluakustičnim blokom, koji su pak obilježili problemi tehničke naravi, te izvedbom hitova “Plešem sama” i “Tvoje lice se promijenilo”.
Danima prije festivala kružile su priče o osamdeset tona opreme kojom će pozornica Zagreb Callinga biti natovarene, i makar se nije imalo što prigovoriti rasvjeti i zvuku na koncertima, do nastupa Faithlessa te su priče zvučale pretjerano. Tek kad su Faithless izašli na intro uz zvukove “Emergency”, pozornica je eksplodirala u crvenim i zelenim bojama i laserima i postalo je jasno da se te priče odnose na light show ovog benda, savršen ples svjetlosti koji će sasvim sigurno ostati dugo u pamćenju svih sinoćnjih posjetitelja.
Bendu se zatim pridružio i vođa Maxi Jazz, koji je djelovao poput duhovne figure, svećenika neke pomalo rastafarijanske religije jedinstva kojoj je crkva eklektična glazba Faithlessa, a bog je DJ. Rasta paralela dodatno je podvučena njihovim čitanjem Marlyjeva refrena na “Crazy Bal’heads”, no prava je katarza dosegnuta izvedbom najslavnijeg hita koji je nakon dvadeset godina potvrdio svoju spomeničku vrijednost jednog od ključnih mjesta elektronike. Naravno, riječ je o himni “Insomnia”, a more uzdignutih ruku svjedočilo je povratku njihovih vlasnika u diskoteke sredine devedesetih kada je ova pjesma bila simbolom pionirskog probijanja u nove glazbene svjetove.
Dakle, zvuk moćnog benda, a pogotovo briljantno dizajniran light nemoguće je dovoljno pohvaliti. Kako se koncert približavao vrhuncu, vizuali su djelovali sve spektakularnije. Redovni dio koncerta okončan je sa “Not Going Home”, da bi se na pozornicu vratila Kyla la Grange i izvela “Music Matters”, no prava je stvar bila završna točka, “We Come 1” koju su obilježili uzdignuti kažiprsti i dijalog Maxija i publike na pokliču refrena. Doista, kao što je i obećano, glazba je od svih prisutnih napravila jedno.
Kada se podvuče crta pod prvi Zagreb Calling, Billy Idol premoćno je pobijedio po broju okupljene publike, no Faithless je priredio moćniji show i stvorio bolji štimung. U svakom slučaju, pohvale organizatorima, nastavi li se ovako, Zagreb će imati još jedan vrijedan ljetni koncertni događaj godišnje.