Da je Amerikanka bila bi veća od Lane Del Rey, da je Britanka svi bi načas zaboravili Adele i Florence Welch i prisjetili se pokojne Amy Winehouse.
No Sharon Kovacs je Nizozemka pa se zadovoljština može iskazati samo kroz činjenicu da ima izvrstan debitantski album. Ukratko bi to mogao biti i opis emotivnog sraza unutar kojeg pliva glazbeni izričaj ova dvadesetpetogodišnjakinje – poročnog jezika Amy Winehouse i noira Lane Del Rey, ali s više samoironije i smisla za humor što je u ovom trenutku čini i daleko zanimljivijom od ‘kada ću umrijeti od tuge’ Del Rey.
To je opis za mlađi naraštaj slušatelja, za one starije tu bi se svakako mogla dodati i dimenzija glamura jedne Dame Shirley Bassey bez koje ne bi bilo ni najpoznatijih James Bond pjesama. Da je to ključ razumijevanja ovog albuma ukazuje i pjesma „Shirley (Sound Of The Underground)“. Shirley Kovacs, tj. skraćeno samo Kovacs, kako se i potpisuje na prvijencu „Shades Of Black“ udara već na prvu loptu sarkazmom na prošlogodišnji napopularniji komad ženske literature, tj. „50 nijansi sive“ E. L. James, otvarajući s „50 Shades Of Black“ na koju odmah zastaje dah bez dvoumljenja. Kako se album dalje otvara s „My Love“, „The Devil You Know“ i „Night Of The Nights“ postaje jasno da pjesma „50 Shades Of Black“ nije sretno pogođena okolnost, već da je samo jedna u nizu izvrsnosti glazbenog noira kroz koji Kovacs pjeva priču o sebi bez zadrške.
To jeste pop po svim modernim standardima, ali duša u tekstovima nije polirana, već kao da izvlači osobne tajne iz najmračnijih dubina. To je kao bunar iz kojeg ne znate što ćete sljedeće zagrabiti, a opet izlaze sve sami biseri koji vas tjeraju da ovaj album slušate na repeatu. Nema tu nimalo zadrške, Shirley svoja loša iskustva sa suprotnim spolom pred slušateljima skida spontano poput odjeće prije odlaska na spavanje, kao što s jednakom dozom pomiješane ironije i strasti skida i sva ‘sranja’ obavijena oko muškog roda. Ako je jednom netko pametan rekao kako je iskrenost najjači seksepil, onda Kovacs sa svojoj ‘gorokom patetikom’ svakako spada u tu vrstu pjevačica koje posjeduju taj važan faktor.
Važno je napomenuti da „Shades Of Black“ (iako posjeduje te karakteristike) nipošto nije isključivo ciljani proizvod dizajniran za trenutne potrebe tržišne konzumacije. Iskaču iz njega i neki vedriji tonovi posebice na njegovom kraju iz kojih se iščitava da je Kovacs, da se okoristim frazom pokojnog Arsena Dedića, pjevačica ‘opće prakse’ koja ne gubi upečatljivost i kad iskorači iz noir ozračja. A opet njene ‘Nijanse crnog’ nude prekrasni duševni spektar kojem se teško oduprijeti.
Drage dame, „Nijanse sive“ jesu literarni hit, ali Kovacs svoje „Nijanse crne“ iscrtava s daleko više tankoćutnosti, emocije i umijeća. Svakako album koji ne bi trebalo zaobići ove sezone.
Ocjena: 9/10
(Wolf Recordings / Warner Bros, 2015.)