Bili smo na najudaljenijem hrvatskom festivalu. Varate se, ako ste mislili da se na Lastovu ništa ne događa…
Mnogi dođu na Lastovo i tamo se zaljube, u nekoga, u prirodu, otkriju sebe, čudesne sile djeluju tamo, a impresije poput: sunce, more, vino i gitare najčešći su im opis. Jazz legenda, vibrafonist i skladatelj Boško Petrović davno se bio zaljubio u Lastovo, njegove prirodne ljepote i fantastične gastronomske užitke. Svojim umjetničkim i organizacijskim umijećem uspio je otkriti Lastovo mnogim kolegama glazbenicima koji su kroz godine dolazili svirati na otok. Put glazbi na “zaboravljeni otok” utro je Boško Petrović 1999. godine a festival Lastovo otok glazbe trudi se da taj put ne zaraste u šikaru.
Ove godine, na lastovskom Dolcu održao se 29. i 30. srpnja po prvi puta festival ‘Za Lastovo sve bi da’. Primarna predispozcija festivala je da su sve pjeme nove i nigdje prije objavljene.
Festivalske su večeri u pravilu su previše napete, koncentrirane na cilj: izvođači se natječu, voditelji elegantno dolaze i odlaze sa pozornice, publika ocjenjuje, stručni žiri sjedi sa strane, publika tiho plješće, glasno navija ili zviždi. Svega toga bilo je i na festivalu “za Lastovo sve bi da”, samo u jednoj intimnijoj Mediteraneo varijanti. Nije u pitanju bila manifestacija poput Splitskog i inih estradnih festivala na kojima glazba odavno ne igra skoro nikakvu ulogu. Lastovski festival bio je nešto poput putovanja vremenskim strojem u neko davno zaboravljeno vrijeme u kojem vladaju neki drugi zakoni i u kojem glazba još uvijek nešto znači, iako su izvođači bili predstavnici današnjice, no opet oslobođeni bremena estradnih trikova i prepušteni pozivu koji ih privlači.
Prva večer bila je uvertira ili zagrijavanje za natjecateljsku večer koja je razvila široku lepezu glazbenih izraza; od ženske klape do funk i ska plesnjaka. Jedanaest Klišanki čine klapu Besida (riječ) i klapskom pjevanju koje je samo po sebi arhaično daju novi zvuk i komešanje.
Kako ni na tren ne bi zaboravili gdje se nalazimo pobrinuo se Nenad Vetma s ‘I wanna go home’. Nakon Vetme, koji je vjerojatno otišao kući, uz gitaru je zapjevao tajanstveni Faruk Baljaj iz Sarajeva. Po rođenju prirodni talent za sevdah, Faruk se nije razbacivao svojim glasovnim mogućnostima interpretirajući hitove Olivera Dragojevića, Indeksa, Stijena i drugih.
Da malobrojna publika ne bi njegov polagani ritam shvatila kao poziv za poći na počinak na pozornici su mu se spontano pridružili prateći vokali iz publike. A onda je krenula čakovečka Kom3dija. Trenutno u četveročlanom sastavu zasvirali su dobro poznatu tradicionalnu međimursku pjesmu ‘Ljubav se ne trži‘. Kompaktno, u stilu positive Green Daya počeli su tražiti svoj link s publikom za što im nije dugo trebalo. Repertoar im se uglavnom sastojao od međimurskih narodnih pjesama u rockabilly, punk-rock i ska maniri obojenih klarinetom. Izvođenje vlastitih stvari također im dobro ide sudeći po dvije nove: ‘Ja kažem mir’ i ‘Superbranimir’. Direktni su, jednostavni i zarazno energični, a to svjedoči i nagrada festivala koju biraju izvođači među sobom, dodjeljena Kom3diji. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
