U povodu trećeg, friškog, naveliko hvaljenog albuma „Third Sun from the Stone“ zagrebačkog džezističko-rokerskog (pa još ambijentalnog, elektroničkog, drum’n’bass, hip hop, funk, svemirskog, progresivnog, duhovnog, psihodeličnog) trojca Chui, razmijenismo nekoliko pitanja i odgovora s glavnim autorom i pilotom letjelice, Tonijem Starešinićem. Koncertna je promocija ‘Trećeg sunca od kamenčića’ zakazana za 15. siječnja 2016. u zagrebačkoj Tvornici.
Prvi album koji je snimila nova stalna postava grupe, kao da donosi i novi, tvrđi zvuk Chuija. Ne bitno različit od onoga na prethodna dva, „Chuiju“ i „The Second Arrivalu“, no možda ipak presudno drukčiji. Imate li i vi taj dojam? Je li riječ o namjernom koraku ili vam se pomak ne čini određujuće bitnim?
Toni Starešinić: Da, naravno da je drukčiji. Smisao snimanja albuma i jest da svaki novi bude drukčiji od prethodnog. Imam neke ideje i za sljedeći album i taj će opet biti različit od ovoga. Prvi album, „Chui“ bio je mantrično repetativno ambijentalan, „The Second Arrival“ je izuzev nekoliko skladbi bio dosta orijentiran ka popu i sad sam htio napokon snimiti nešto konkretniji ozbiljniji materijal. Dolaskom Janka Novoselića u bend to je postalo moguće izvesti, jer s Jankom ni jedna ideja nije neostvariva i sve se izvede bez pol’ muke.
Nevjerovatna mi je činjenica da smo cijeli album snimili samo sa dvije probe, čisto zato što smo snimali u dva sessiona. Također smo se ozbiljnije pozabavili i saksofonom. Na primjer, koristili smo delay efekte na saksofonu na način na koji je to činio vođa Passporta Klaus Doldigner, pa smo sviranjem arpeggiatora na saksofonu u „Terminator Theme“, saksofon prikazali i kao elektronski instrument. Igrali smo se i s raznim drugim efektima – posebno je zanimljiv onaj na „Riding Rocket“ koji saksofon baca „out of tune“. Na klavijaturama su također dosta zastupljeni arpeggiatori koji glazbu odvode u smjeru elektronske glazbe. Koni, Konrad Lovrenčić, sa svojim je zvukovima basa cjelini dodao dosta prljavog, rokerskog zvuka. Omot albuma u crvenim je, naračastastim i žutim bojama, jer iz mojeg doživljaja glazbe zvuči vruće, užareno, rokerski. „Riding Rocket“ odaje priču igrom riječi u naslovu, a i sama skladba je baš zato bazirana na najbanalnijem rokerskom rifu od tri tona. Lagani ambijentalni tonovi, primjerice u naslovnoj „Third Sun From The Stone“, su pak ostavljeni na minimumu, tek toliko da materijal malo odahne.
Elektronska glazba, rock’n’roll, progresivni rock, jazz i naravno psihodelija, glavne su karakteristike ovog albuma. I jako mi je važno da on non-stop ide naprijed, praktički se nigdje ne ponavlja – cijeli album zvuči kao jedna cjelina, dramski posložena kao film, s uvodom, zapletom i raspletom. Svemirska odiseja.
Smatrate li zvuk, produkciju, sastavnim dijelom skladbe, izraza? Ostaje li skladba ista skladba u drugom zvučnom ruhu?
Toni Starešinić: Zvuk je svakako sastavni dio skladbe, u modernoj glazbi je to tako već odavna. Zvuk je glazbeni element jednako važan kao što su to melodija, harmonija i ritam. Otkad su orgulje Hammond, a zatim i ostale klavijature ušle u pop, jazz i rock glazbu, zvuk je konstantno evoluirao i postajao sve bogatiji. Danas, u doba minimalizma, zvuk ima veću važnost nego ikad. Malo se svira notama, a mnogo zvukom. Tako da skladba definitivno ne ostaje ista u drugom zvučnom ruhu.
Kako i gdje nastaju skladbe Chuija? Za vašim klavijaturama, na koncertima, na probama, u studiju?
Toni Starešinić: Skladbe nastaju doma, igrom s klavijaturama, ili na koncertima kad se ode u nekom novom smjeru. „Riding Rocket“ je tako nastao iz „Puncha“. Na nekom koncertu smo spori i teški „Punch“ preko središnjeg ambijentalnog dijela presjekli u brzi energični groove i to nam se jako svidjelo, pa smo počeli ponavljati tu foru na koncertima i s vremenom se iskristalizirala nova skladba. Zanimljivo je da je to druga stvar koja je nastala na koncertima iz „Puncha“. Prva „Chui’s Waltz“ s drugog albuma.
Sad već neko vrijeme sviramo medley „Punch/Riding Rocket“. Probi pak imamo jako malo, s obzirom na to da je naš saksofonist Vojkan Jocić u Koprivnici. Kad se nađemo, to iskoristimo čisto da prođemo teme i grooveove, da se podsjetimo na to kako idu pjesme, ako duže razdoblje nismo imali koncert. A često se zna dogoditi i da ideja za neku skladbu dođe i kad nisam pri klavijaturi, a onda stvar spašava mobitelski snimač.
Kako je i zašto došlo do suradnje s Filom Tilenom? Koje su dodirne točke vašeg i njegovog stvaralaštva?
Toni Starešinić: Vojkan poznaje Fila Tilena i učinilo nam se zgodnim poigrati se s hip hopom i dodati još novih elemenata u našu glazbu. A Fil je jedan od najboljih repera trenutačno kod nas, nije toliko općepopularan jer je iskren u onome što radi, a to nije baš za svačije uši, ali u svijetu hip hopa je vrlo cijenjen i ima mnogo publike koja ga prati. U srednjestrujaškom kontekstu on je kao crna ovca hip hopa i zbog toga nam se još više svidio. Tako da zbilja imamo zajedničkih točaka.
Odakle je potekao naslov albuma? Od pjesme Jimija Hendrixa, TV-serije…?
Toni Starešinić: Više je čimbenika dovelo do takvog naslova. Kao prvo, posrijedi je naš treći album. Drugi se zvao „The Second Arrival“, pa je bilo zgodno da u naslovu trećeg albuma bude riječ third. Potom dolazimo i do SF priče cijelog albuma što me odmah asociralo na „Planet tame“, danas već kultni SF film u kojem se prvi put pojavljuje Vin Diesel u ulozi Riddicka. U tom filmu imate planet okružen s tri sunca. Pa onda u cijelu priču ulazi Hendrix s „Third Stone From The Sun“ i lako je onda bilo presložiti naslov u „Third Sun From The Stone“.
Na albumu gostuje više basista. Ulazi li (kontra)bas u postavu Chuija?
Toni Starešinić: Donedavno je definitivno bilo u planu da bas uđe u postavu Chuija, jer bi to meni mnogo olakšalo samu svirku – više bih se bavio glazbom, a manje tehnikalijama, traženjem zvukova, snimanjem loopova i bilo bi lakše miksati zvuk na koncertima, jer bi bas bio odvojen od klavijatura. Međutim, prije nekoliko tjedana je došlo do prekretnice, kad sam shvatio kako mogu poništiti tvorničke postave bas klavijature i snimiti svoje zvukove, što mi je umnogome olakšalo posao. Na posljednjem nastupu Chuija, u Puli, u sklopu Jazzbine, svirao sam upravo na taj način i to nam je bio jedan od najboljih koncerata uopće. Sad mi se čini bitnijim naći majstora tona koji će moći cijelo vrijeme kontrolirati zvuk na nastupima uživo.
Kad možemo očekivati koncertnu promociju novog albuma?
Toni Starešinić: Evo, upravo smo saznali da će se koncertna promocija održati 15. siječnja 2016. u Malom pogonu Tvornice kulture u Zagrebu. Prošla promocija bila je u KSET-u i želja nam je i dalje se promovirati u rokerskim klubovima. Mislim da se na taj neki prezentacijski način trebamo odlijepiti od jazza jer takva je naša glazba. Nastupom na Zagreb Vip Jazz Festivalu i na Liburnija Jazz Festivalu smo nekako dosegli taj jazz vrhunac na domaćoj sceni, a elektronska i rock scena nude još neostvareni potencijal.
A i sam jazz je u Zagrebu i Hrvatskoj praktički gotova priča. Preko ljeta se jazz desetkovao u glavnom gradu i zbilja neznam kako svi ti jazz glazbenici uspijevaju skrpati kraj s krajem ako nemaju neki stalan posao. S druge strane, diskografski gledano, posljednjih smo godina dobili mnogo odličnih jazz i fusion jazz izdanja domaćih mladih glazbenika i sad treba to nekako predstaviti publici, jer publike ima, ali ne samo u tih par jazz-birtija gdje se još jedino može čuti jazz.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
