Kada je 2013. objavljen prvijenac ženskog post-punk benda Savages podigla se pomalo nezdrava razina hypea oko njihovog albuma i nastupa uživo, što je uzokovalo i opasnost, budući da često velika očekivanja i napuhavanje balona među publikom i kritikom bendove dovedu pred zid kad dođe do drugog albuma. Otud i famozni pojam ‘prokletstvo drugoga albuma’. Priča za Savages se, srećom, odvila bolje od svih očekivanja. Bend se vratio sa još konkretnijom i uopće boljom pločom od prve.
U glazbi nema tektonskih pomaka, asocijacije uvijek nekakao kreću prema Siouxie & The Banshees, sa vokalom Jenny Beth koji često luta u područja u kojima je dosad obitavao isključivo glas Patti Smith. No, na “Adore Life” kao da je injektirana nova doza žestine i glasnoće praćena i stihovima koji promišljenije propituju egzistenciju, ljubav i seksualnost. Savages se tako izdižu iznad statusa indie fenomena i klupske atrakcije i potvrđuju se kao bend koji će stvarati važne albume u budućnosti.
“Adore Life” je album o bezbrojnima licima onoga što nazivamo ljubavlju. U prvoj pjesmi albuma, “The Answer”, upravo je ljubav odgovor, no već već u prvim stihovima vidimo da je riječ o ljubomornoj i mračnoj ljubavi koja prijeti i ucjenjuje: “”If you don’t love me/ You don’t love anybody”. U “Adore”, iz koje se izvlači naziv albuma, djevojke idu i korak dalje, u obožavanje. “Je li ljudski obožavati život?”, pita se Jenny, a potvrdu u obliku mantre “I adore life” ponavlja jer život je kratak i možda je već sutra neće biti, pa samu sebe mora uvjeriti da je i vrijedan življenja. Riječ je o dubokom filozofskom i psihološkom pitanju s kojime se nije lako suočiti ni inače, a pogotovo ne u pop pjesmi u trajanju od pet minuta. U “When in Love” u fokusu su opće karakteristike ljubavi, a u “T.I.W.Y.G.” one opasne komponente (“This is what you get when you mess with love.”) U “Mechanics” se, kako i naziv kaže, bavi mehanikom ljubavi, tj. seksualnošću.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kvvhHT0B5ck[/youtube]
Kada ne seciraju ljubav, pjesme istražuju angst stvoren socijalnim pritiscima normi (“Evil”) ili, češće, razlaganje vlastitih psihičkih stanja (“Sad Person” ili “I Need Something New”). Album kreće u frenetičnom tempu (vidi “City’s Full” sa “Silence Yourself”) iz kojega ispada u samo dva navrata, već spomenutoj ključnoj stvari “Adore” i na samom kraju u “Mechanics”. Iznenađujuće je kojom lakoćom album drži taj tempo i zvuči dobro. Zvuči izvrsno, zapravo, a i mnogo toga govori. Što je odlika doista velikih albuma.
Ocjena 8/10
(Matador, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
