Barry Burns, gitarist i klavijaturist škotske grupe Mogwai dao je svoju definiciju post rocka, ali nije to sve na što se osvrnuo u intervjuu koji je na Terraneo Festivalu dao za Ravnododna.com.
Priča oko Mogwaia na Terraneo Festivalu ima dva dijela. Prvi dio svodi se na neprovjerenu tvrdnju koju sam pokupio negdje usput kako nema dovoljno binske opreme i tehnike koju je bend zahtijevao prije nastupa. Drugi dio priče jest sam koncert. Bio je glasan. Iznimno glasan, a Mogwai je zvučao kao gigantski buldožer koji gazi sve pred sobom uz zaglušujuću tutnjavu. Ako je nešto i nedostajalo od opreme, svakako nije bilo primjetno.
Glazba benda je pak imala hipnotičku moć tako da je zadnja pomisao bila da se tom buldožeru treba maknuti s puta. Bilo je neizbježno uživanje u teškom i moćnom ritmu koji je proizvodila kompaktna škotska petorka. Pravi bend u kojem je bilo vidljivo da svi glazbenici uživaju u tome što rade. Da je to uistinu tako uvjerio me u intervjuu Barry Burns, gitarist i klavijaturist Mogwaia. Došao je nasmijan od uha do uha i odmah zatražio pivo dok je u ruci držao neotvorenu limenku. Istu je odmah odložio uz obrazloženje kako mu je netko tutnuo limenku piva s okusom jabuke. Razgovor je prije snimanja krenuo u smjeru toga kako je od ove godine kod nas iznimno popularno piti razne polu-pivo-polu-sok kombinacije. „Ma isto je i kod nas u Škotskoj, ali ja ipak najviše volim okus piva, pa makar i lošeg.“
Iako mi se Barry nakon te izjave posebno svidio kao neposredna i iskrena osoba, još bolji dojam je ostavio kad je progovorio o samom Festivalu kao da je u najmanju ruku posjetitelj, a ne jedan od glavnih izvođača: „Super mi je Terraneo Festival. Najviše me zanima pogledati The Liars, Janelle Monae, The National… Uh, ima ih puno i svi su jaka imena. Ne znam hoću li uspjeti.“
Poznato je da izbjegavate tekstove pjesama, odnosno ne držite da su nužni, no imate li problema oko davanja imena pjesmama i albumima?
Barry Burns: Nekad je lako, a nekad imamo neke ideje i vizije koje „vučemo“ dugo vremena i zna se dogoditi da se pomučimo oko davanja imena, jer svakog u bendu pjesma asocira na nešto drugo. Recimo, za posljednji album „Hardcore Will Never Die, But You Will“ nismo imali ništa. Niti jedne jedine riječi i onda je netko iz benda ili diskografske kuće izgovorio naziv albuma i svi smo odmah jednoglasno složili.
Koje je značenje riječi „Hardcore“ u naslovu vašeg posljednjeg albuma “Hardcore Will Never Die, But You Will”? Na što ste točno ciljali?
Barry Burns: Nema neko posebno značenje za nas. To tinejdžerska uzrečica, ima veze s konzumiranjem alkohola. Nešto u smislu kad netko pripit napušta bar i ekipu u njemu i na odlasku im kaže: Hardcore will never die, but you will. Nije to ništa zlonamjerno, prije je prijateljsko upozorenje onima koji ostaju u baru da ne pretjeraju ili bar da znaju kako se i sutradan treba zabaviti.
Je li to škotska uzrečica?
Barry Burns: Nisam baš siguran, ali je kod nas prilično u upotrebi i naravno nema veze s veselom hard core glazbom.
Mogwai je poznat po snažnim dinamičkim skokovima u glazbi. Posljednji album je po tom pitanju skoro potpuno ujednačen. Zašto?
Barry Burns: Pokušali smo prestati s dinamičkim skokovima nakon prvog albuma (smijeh), ali bi uvijek ponovno i ponovno uživali u toj igri glasnog i tihog. Kad smo radili pjesme za posljednji album nismo svjesno išli k tome da se riješimo te vrste iznenađenja u pjesmama. Stvari su jednostavno tekle i dogodile se spontano. Jedina ideja za kojom smo išli bila je da ne želimo napraviti nešto što bi nam bili neugodno izvoditi. Htjeli smo da nam bude udobno u toj glazbi. Naravno daleko od toga da album ne posjeduje dinamiku.
Rekao bih da je cijeli album jedan spori krešendo koji kulminira zadnjom pjesmom. Bar se meni tako čini.
Barry Burns: Da, to smo i mi primijetili kad smo ga snimili, ali i to se dogodilo spontano i neplanirano. Dalje>>