Mladi zagrebački kantautor sinoć je u Vintageu predstavio svoj novi EP ‘Rep na harmonici’, kao i nove stilske izlete koji obećavaju.
“Miroslav Kocijan je uzeo harmoniku, ostavio gitaru i klavir na hodniku, odjebao svoj bend i okupio nove muzičare.” Riječi su to kojima Miki Solus otvara svoj friški EP “Rep na harmonici”, ali i istoimeni sinoćnji koncert u Vintageu. Bend nije odjebao, Frane, Tačko i Medarda su i dalje tu, pridružio im se i lepi Pajo koji je dočekao rođendan na pozornici, ali i ženski zbor (rađa li se to novi trend na zagrebačkoj sceni?) i zajedničkim snagama publici su predstavili dobrodošao stilski zaokret u škakljivoj fazi karijere otrovnog zajebanta.
Na početku koncerta odsviran je novi EP u cjelosti i već s prvim taktovima “Svadbenog Bluesa” dobilo je smisao ono što na studijskoj snimci nije preneseno u potpunosti. Naime, dok prijelaz sa klavijatura na harmoniku na snimci zvuči kao trik, mala promjena u zvuku u odnosu na sličnu ponavljajuću konstrukciju Miki Solus pjesme, uživo je odmah zasjalo zadimljenim zvukom cabareta, aranžmanski naginjući ka bendovima poput Tiger Lillies više nego plastičnom zvuku “Muzike za djecu i penzionere”.
Cirkuski zvuk prenio se i na stariji materijal u nastavku, mnogo je toga prearanžirano kako bi harmonika vodila glavnu riječ, a većina toga zazvučala je svježje i zanimljivije nego pri dosadašnjim izvedbama. Iznimka je tek “Suncobran” koji jednostavno sinoć nije uspio, ali tim je više skrenuta pozornost na veliki napredak sveg ostalog materijala. Miki je bio standardno opušten, šarmantan i bezobrazan, nižući ubode brojnim svetim kravama iz svijeta glazbe, filma i sporta. Beskonačnoj listi likova koje spominje sa svega četiri pjesme novoga EP-ja, Miki je uspio dodati još nevjerojatna 52 imena, od Ace Lukasa do Toma Waitsa.
Prošlim albumom Miki je stvorio ime i predstavio svoj stil koji je zabavan, ali iziskuje mnogo truda da takvim i ostane. Vintage sinoć nije bio pun, što možda ukazuje i na određen gubitak interesa kod publike. Prijelaz na harmoniku tako je dobrodošla promjena, no bitnija je promjena u atmosferi koja se doživljava uživo, ali ne dovoljno na snimci. Cirkus koji smo sinoć doživjeli trebao bi najaviti kreativan uzlet koji valja popratiti.
Eh, da. Predgrupa. Što reći o bendu Gospođa, a da oni sami nisu rekli sa pozornice: “Ovo je zadnji koncert benda Gospođa. Ne zato što se raspadamo, već zato što smo užasni.” Doista, grozniji i pijaniji bend teško je zamisliti. Ali to je svakako i sukus pokretačke ideje ovih ludih dječaka, koji su u svoj svojoj užasnosti bili i vrlo zabavni. Prvenstveno je basist u kaputu s vunenom kapom i gas maskom predstavljao scenu za pamćenje. Dobar dio publike pjevao je pjesme s bendom, i na kraju krajeva bila bi šteta da se više nikad ne pokaže prilika svjedočiti nastupu benda koji probu održava u backstageu prije koncerta jer su na prethodne dvije bili prepijani da bi išta zapamtili.
Cijeli koncert tako vukao je atmosferom i na pijanu pankersku orgiju, pa je u skladu s tim nepoznati počinitelj demolirao oba muška WC-a u Vintageu. Eto što se događa kada ljude potičeš na bunt, propitkivanje idola i kritičko promišljanje.