Koncert održan u subotu 7. svibnja u Tvornici kulture za bend se doimao poput probijanja ledenjaka, a za publiku kao udar adrenalina.
Ljetno kino kao posljednji prateći bend Vlade Divljana s najavljenim gostima Darkom Rundekom, Dinom Šaranom i Srđanom Gojkovićem Giletom ipak je bio pred teškim zadatkom oživljavanja sjećanja na najvećeg gospodina rocka ovih prostora. Grupa je krenula s pjesmom “Radostan dan”, a Max Juričić ispričao je nedolazak Dina Šarana iz Letu Štuke koji je bio spriječen iz razloga što mu je istekao datum važenja putovnice. Od prvog do posljednjeg takta, publika je bila raspoložena do usijanja, ta subotnja večer bila je zaista predivna, bio je to istovremeno i vikend proslave Dana oslobođenja grada Zagreba, Tvornica rasprodana u nekom svečanom raspoloženju, toliko svečanom da je već na prvoj pjesmi na šanku koji dijeli Mali od velikog Pogona nestalo najmanje dvije vrste žestice.
Kako i dolikuje prisjećanju na čovjeka koji je uvijek imao naglašeni osjećaj za mjeru i dobar ukus tako je program bio pažljivo složen tako da su gostujući glazbenici imali svoje blokove. Max je s dominantnim zvukom ukulelea vokalno otvorio koncert, slijedio je Giletov blok, da bi nakon njega stvar preuzeo Rundek koji je prošarao nastup “Plavim avionom”, a započeo prekrasnom “Ruke”. Zanimljiv je bio i potpuni izostanak vokala (osim na refrenu) u najpoznatijoj ljubavnoj pjesmi “Malena” nakon koje je odmah uslijedila “Devojko mala”.
Vrhunac je bio ostavljen za kraj, poljednjim blokom u kojem je dvanaest glazbenika ispunilo pozornicu i kao dvanaest najboljih drugova poslalo glazbenu mantru u Vladinu dimenziju. Iz osobnog dojma Rundekova gitara i Giletov glas upotpunjavali su se neviđeno dobro, a zanimljiv je bio i potpuni izostanak vokala (osim na refrenu) u najpoznatijoj ljubavnoj pjesmi “Malena” nakon koje je odmah uslijedila “Devojko mala”. Totalni deliriji Tvornica je ipak doživjela na “Maljčikima” što je bilo i za očekivati. No ritam ne može nadvladati melodiju kada je u pitanju zaplitanje u male sive stance, “Rusija” je zaraza koja ne izlazi iz glave već par dana.
Dvosatni koncert imao je dva intermezza u kojima su “proradili” ekrani iznad pozornice na kojima se premijerno mogao vidjeti spot za pjesmu “Baba Zumbula” koji je Radislav Jovanov Gonzo (inače perkusionist Ljetnog kina) složio od live snimke s posljednjeg Vladinog nastupa u Tvornici 2014. godine, koji je prošle godine bio pretočen je u posthumno objavljeni live album Vlade Ljetnog kina. I ovaj koncert bio je sniman što je označilo i prvu zagrebačku klapu dokumentarnog filmu o Divljanovu životu u režiji Mladena Matičevića. Zvuk koncerta mijenjao bi se ovisno o mjestu stajanja u Tvornici, bespredmetno ga je odviše komnetirati kada će ionako samo onako kako je zvučalo na pultu ostati “zapisano”.
“Šaranjem” hitovima Kirila Džajkovskog, Šarla Akrobate i EKV-a, pa i Indeksa u potki Idola, Ljetno Kino je i tijekom suradnje s Divljanom i nakon nje, bio i ostao primjer, moglo bi ga se nazvati; svebalkanskog feel good pristupa, dovoljno “pomaknutog” da se iz njega može iščitati i svojevrsni autorski pristup.
Dakako Ljetno kino se i dalje dokazuje kao dobitna koncertna kombinacija koja proizvodi neupitno dobru atmosferu. Atmosferu koja bi u subotu rastrgala cijeli bend nakon koncerta da Rundek nije sve vratio na pozornicu na finalni bis s “Ona se budi” Šarlo akrobate. Bilo je simpatično čelistu Stanka Kovačića u tom trenutku vidjeti kao rock bubnjara.
Koliko bi izostali Dino Šaran upotpunio ionako dovoljno naelektrizirani koncert? Ako se Maxova priča s početka koncerta o tome da žene na brodu donose nesreću, oliti kakav bi bio eventualni ishod s Dinom kao trinaestim te večeri teško je reći. S glazbenicima je općenito sve na granici s praznovjerjem.