Zagrebački klub koji ove godine obilježava četiri desetljeća postojanja i dalje privlači policiju na svoja ‘koncertna slavlja’. Tako je bilo i sinoć na gostovanju ukrajinskih rokera Andrew Bear.
Da nisam sinoć nakon KSET-a otišao u Močvaru gdje su mi Downtown Boys, kao posljednji u nizu te večeri, isprali uši glasnoćom, možda bih i povjerovao da su koncerti u KSET-u preglasni. Da nas sveukupno u publici nije bilo pedesetak, možda bih i pomislio da je larmanje ljudi ispred istog tog KSET-a preglasno. Da ne znam da klub obično uredno svoj program završi do ponoći, ne bi mi bilo čudno što policijska patrola već u 23 sata na ulazu cima organizatore i traži da se sve još više stiša, iako se ispred kluba može čujno i razgovijetno komunicirati šaptom.
Upućeni kažu da je problem u izolaciji krova kluba. Nisam se penjao gore, pa ne znam, ali tu opet kao fakt monolitno stoji tih 40 godina u nizu, pa se teško ne zapitati; otkud baš sad problemi s bukom? Kakav će biti rasplet na kraju, uistinu je teško reći, no da je KSET nekom već duže na piku, to sigurno.
No obzirom na poznate činjenice koje, eto, otežavaju stvar, sinoć je bilo i drugih vrsta problema, a pomalo sebično ih je uzrokovala domaća predgrupa Malady Lane jer je isprva kasnila s nastupom, a potom odvalila minutažu za zasjeniti minutažu ukrajinskih gostiju, a neka pristojnost ipak nalaže da se tako ne treba ponašati, čak ni u situaciji kad se opraštaš s jednim članom benda kojem je to posljedni zajednički nastup.
Svaka čast Malady Lane, ali većina je, koliko god je bilo malo ljudi, ipak došla zbog rock and roll egzotike koja se zove Andrew Bear. To se baš ne može vidjeti često. No kad sam već kod Malady Lane, da uputim kritike i pohvale. Bend jako dobro baštini stoner/grunge priču, no ono što se učinilo posebno zanimljivim bila je pjesma koju su najavili „da je malo gej“ i koju su sinoć prvi put izveli. Bio je to dobar izlet u nešto poletnije okvire, podsjećalo malo na Police (uz to im i bubnjar pomalo liči i svira nalik Stewartu Copelandu) koji je uspješno izmjestio Malady Lane kao bend koji se možda može i izdići iz dobro znanog House of Pablo stoner miljea. Nemam ja ništa protiv stoner rocka, dapače, ali malo je prevelika konkurencija u igri u ovom gradu.
I da, još nešto, uistinu se odaje amaterski dojam kad je rock kvartetu na centralnom mjestu pozornice basist, a ne pjevač. Korpulenti mladić s bas gitarom ipak bi bolje izgledao na lijevom tj. desnom krilu u formaciji, bar bi imao bolju vizualnu komunikaciju s bubnjarom i ne bi svako malo publici potpuno okretao leđa.
Obzirom da je policija banula za vrijeme nastupa Malady Lane i tražila stišavanje, Andrew Bear su ‘za zericu’ bili stišani. Za bend koji za svoj izričaj prilično duguje sirovom garažnom zvuku to baš nije bila povoljna okolnost. Njihov album „Lightness“ jest dokaz da je globalizacija rocka učinila svoje i da i dalje vrijedi ono pravilo da dobar rock počesto dolazi iz loših i nemogućih uslova – ukratko, s dna. Ako se sagleda u kakvom je kaosu Ukrajina, Andrew Bear se tu pojavljuju kao logični kontrapunkt, bend koji se napajao utjecajima MC5 i Stoogesa, a opet ostavio i dovoljno prostora bluesu čime je nabacio onaj poznati šmek rocka 70-ih.
„Lightness“ je tako i snimljen; bez produkcijskih trikova, samo neušminkani bend na pladnju – kao sushi spreman za sirovo konzumiranje. Uživo je možda jedino nezgrapno izgledao previše pozitivan poziv prisutnima na zabavljanje od strane frontmena Andreja Medveda, po kojem je bend i dobio ime, no i Zagreb je specifičan u tom pogledu. Svirka je bila kvalitetno isporučena, često i s glazbenim pretapanjima iz pjesme u pjesmu, sasvim solidna doza kharkovske partibrejkerštine koja više vonja na Ameriku nego na Ukrajinu.
„Medo“ je dobro naučio rock lekcije, no ukrajinska karma ga je pratila i u Hrvatskoj. Uniformirane osobe ostavile su pečat i na sinoćnjem gigu usred Zagreba u klubu s najdužim stažom. Medo je naučio da ni EU nije više što je nekad bila.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
