Kćerka najpoznatijeg sitariste, preminulog Ravija Shankara, revno nastavlja s očevom tradicijom, dakako dijametralno suprotno od onoga što u glazbi radi njena polusestra Norah Jones. No ovog puta u glazbu je jasno utkana i jedna druga dimenzija.
U posljednjih šest godina Anoushka Shankar objavila je četiri albuma, što upućuje na to da je riječ o plodnoj, produktivnoj i kreativnoj fazi. Posljednji „Land Of Gold“ nosi i tematski, humanitarni karakter. Shankar navodi kako je to njen žarki odgovor na sve humanitarne katastrofe raseljenih ljudi koji bježe pred ratnim sukobima i siromaštvom. Stoga je i album oblikovan kao evokativno putovanje s porukom nade. Otud i naslov „Zemlja zlata“, jer „svi mi tražimo svoju zlatnu zemlju“ tvrdi sitaristica.
More i (nesigurna) plovidba gotovo da su lajtmotiv albuma, a kako i neće biti kad ne prođe tjedan bez neugodnih vijesti o brojnim stradanjima izbjeglih u brodolomima ćudljivog Mediterana. „Boat To Nowhere“ otvara album, a naslovi koji dolaze potom kao da otvaraju mini-poglavlja ljudske patnje na nesigurnom putovanju; „Jump In“, „Dissolving Boundaries“, „Last Chance“, „Remain The Sea“, „Crossing The Rubicon, „Say Your Prayers“, do posljednje „Reunion“ kao posljednje opcije s ‘uvjetnim’ sretnim završetkom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=JuLDpheL8p0[/youtube]
U njenoj Anoushkinoj glazbenoj misiji pridružila su joj se i značajna imena današnjice i to ne samo iz svijeta glazbe. U prvom redu tu je britanska glumica i politička aktivistica Vanessa Redgrave koja u skladbi „Remain The Sea“ ima recitatorski dio. Na vokalima gostuju M.I.A. i Alev Lenz, a također na hang perkusijama gostuje poznati mladi Austrijanac s londonskom adresom Manu Delago. Glavna karakteristika albuma je Anoushkino smještanje svog indijskog instrumenta što bliže europskoj metrici poimanja zvuka i harmonija, i u većini slučajeva skladno nadopunjenog nekim europskim solo instrumentom u kojem sitar traži dualni sklad, bilo da je riječ o klaviru Mitcha Jonesa, ili čelu Caroline Dale.
Time Shankar i u tom zvučnom miljeu šalje bezvremensku poruku pomirenja Istoka i Zapada, poruku u kojoj plastično nudi sklad različitih, a opet tako skladnih instrumenta dva kontinenta. Suživot, humanost, razumijevanje, strpljenje, kao da su neizogovorene riječi molbe i molitve odsvirane i prezentirane na ovom albumu na kojem je također, kao i u životu stradalih, i velika doza zvučne dramatike. I bez imalo pretjerivanja, čini se da Europi nikad nije bila potrebnija mudrost i meditacija, jer šovinističkih scenarija uskogrudnosti nam nikad nije nedostajalo, pa tako ni u današnje vrijeme kad se s druge strane gordo hvalimo svojim civilizacijskim napretkom. No to je moja osobna opaska, Anoshka Shankar ima senzibilniji nedocirajući stav, ne traži krivce i ne osuđuje, već iznimno senzualno šalje impulse savjesti u smislu: „sviđa vam se glazbeni sklad, e pa on govori o trenutnom neskladu i katastrofi u našem/vašem dvorištu koju većina ignorira.“
„Zemlja zlata“ je tako i stvar percepcije, jest da svi izbjegli tako mentalno personificiraju Stari kontinent, no nije tako davno i on sam bio ratna ruina. „Reunion“ kao zaključni moment albuma „Land of Gold“ će tako prije biti poziv na ponovno ujedinjenje ljudi kao ljudi sa svim svojim različitostima u trenutnoj katastrofalnoj situaciji, a ne susret preživjelih s onima s kojima su u porodičnoj vezi i koji su uspješno došli na novu destinaciju prethodim izbjegličkim valom. U suprotnom, za njih je ovaj teritorij samo još jedna opasna hrid u nizu.
Mnogo se čakri ovdje treba otvoriti, a sitar prozvodi dobar zvučni ambijent za tako nešto. Za one koji, suprotno tome, vjeruju u neku vrstu zapadne superiornosti, samo se trebaju sjetiti da je George Harrison jednom kad je osjetio da je iscrpio sve zapadnjačke akorde i harmonije otišao po pomoć i inspiraciju kod Anoushkina oca koji mu je tada širom otvorio svoja vrata. Treba samo zamisliti koliko bi bila siromašna nova europska glazbena povijest da je stari Indijac sa svog praga otpravio tamo neku priučenu britansku pop zvijezdu nogom u guzicu. Netko je jednom rekao da su gostoprimstvo i osmijeh zlata vrijedni.
Ocjena: 8/10
(Deutche Grammophon / Universal Music, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
