Renesansa vinilnih ploča ide na ruku zagrebačkim garage rokerima Erotic Biljan & His Heretics iz razloga što je taj bend od svog početka svije karijere snimao albume za ploče, još od ‘Electrocuted By…’ 2004. objavljenog za Slušaj najglasnije!, samo što su imali tu ‘nesreću’ da su pripadali eri CD-a, i to na njenom polaganom odlasku.
„The Devil Stole My Record“ vraća kazaljku vremena unazad i po prvi put otvara mogućnost preslušavanja ove grupe na vinilu. Album je tiskan u maloj tiraži u kojoj se može birati između nekoliko boja i grafičkih rješenja po pitanju same vinilne ploče, te je svojevrsna kompilacija svega što su Erotic Biljan & His Heretics snimili do sada, s izuzetkom pjesama sa spomenutog debija „Electrocuted By…“.
Dakle na njemu s pjesme sa „Supersticky“ (2007.), „H Is For Heretics“ (2010.), kao i obje pjesme („Disgrace“ i „Frenzy“) sa posljednjeg singla „Disgrace“, sve redom materijal objavljen za Dancing Bear. Također, kompilacija nosi ime po pjesmi s albuma „Supersticky“ s tim što joj je još dodan član „The“, čime je dato jasno određenje, pa „The Devil Stole My Record“ u tom smislu dolazi kao potkresavanja računa s vragom, jer ‘ukradena’ ploče je ipak ugledala svjetlo dana.
No nije riječ o klasičnoj kompilaciji, već o gotovo uživo simljenom radijskom sessionu u svega šest sati za Soundset radio 8. studenog 2014. godine. Skoro u potpunosti sirovi materijal, bez imalo uljepšavanja i pelganja. Krčeći, distorzirani sirovi rock, što govori u prilog gotovo hipnotičkoj pravovjernosti koju gaji ovo rock and roll društvo držeći se svih MC5 postulata kad se misli na to kako treba zvučati rock pjesma i koliko energije mora biti uloženo i koliko iste u salvama mora eksplodiravati prema van.
Na A strani kanonade započinju s naslovnom „The Devil Stole My Records“ i završava s „Burnside Blues“, dok na B strani taj uvodni udarac pripada možda i ponajboljoj pjesmi Biljana i njegovih Heretika koju su snimili u karijeri; „Rock’N’Roll Revolution No. 5“ i okončava s „Hello Anger“. Iako uživo izvedena priča, to je istovremeno i pažljivo slagana gradacija u kojoj ništa nije prepušteno slučaju, bez suludo potrošenih minuta, pravi ogledni primjerak vintage rock and roll filozofije u kojoj nema mjesta emotivnim baladama i u kojoj se horor fraziranjem bend bučno obračunava s vragom koji mu stoji na putu.
„The Devil Stole My Record“ je otvaranje novog poglavlja Erotic Biljana & His Hereticsa iako je riječ o skoro dvije godine starom materijalu, iz razloga što nema tog CD-a ili digitalije koji bio ovom materijalu udahnuli toliko živosti kao što ga pruža toplina analognog nosača zvuka, jer svi nedostaci su tu dobrodošli, kao što se zorno osjeti koliko gotovo da i ne postoji razlika u onim izvedbama na albumima i ovima za potrebe radijskog sessiona.
„The Devil Stole My Record“ kao da je označio trenutak kad se Erotic Biljan & His Heretics s radošću mogu oprostiti od digitalije. Analogija je njihov dom.
Ocjena: 8/10
(Dirty Old Label / Dancing Bear, 2016.)