Mnogo se uvjeta posložilo kako bi ovaj utorak u Močvari bio zapamćen po iznenađujućem interesu i velikoj posjećenosti.
Ispitni rokovi su završeni, a studenti još nisu pohrlili rodnim krajevima. Nakon INmusic festivala nastao je mali vakuum glazbenih događaja, a prošlo je taman dovoljno vremena od trodnevne fešte na Jarunu da se publika ponovno zaželi koncertnog iskustva. Bilo je toplo, a cijena ulaznice sasvim prihvatljiva. Čarobne riječi “psihodelični Japanci” sasvim su dovoljne da rasplamte imaginaciju kod svakoga, pa tako i kod ponekad preoprezne zagrebačke publike.
Ovo potonje zasigurno je bio presudan faktor u dovlačenju zainteresirane svjetine na nasip i već u vrijeme najavljenog otvaranja vrata kluba ljudi su bili tamo ili pili na okolnim klupama. U vrijeme određeno za nastup predgrupe, na pozornici je stajao čovjek s tamburom, a u publici je bilo svega troje ljudi, ostali su se još družili na terasi. Čovjek s tamburom bio je, naravno, Vedran Živković – Žika, spiritus movens bendova kao što su psihofolk atrakcija Mokre gljive i noise čudovište Nemeček. Neobični zvuk koji je dolazio iz tradicionalnog instrumenta budio je asocijacije na “The Black Angel’s Death Song” The Velvet Undergrounda i počeo prizivati ljude u dvoranu. Do trenutka kad su se Živkoviću na bini pridružili vjerni suborac iz svih projekata, brat Vatroslav i Katarina Čondrić (Moskau), do prvih zlokobnih udaraca bubnja i brujanja fuzziranog basa, svijeta se skupilo toliko da je teško u pamćenje prizvati posljednji put kada je predgrupi u Močvari to u ovoj mjeri pošlo za rukom.
Projekte braće Živković ponekad je teško razlučiti. Čini se kako oni sviraju svoju glazbu kojoj ovaj put daju jedno, a onaj put drugo ime. Tako smo ih pod imenom ONO imali priliku čuti primjerice ovog proljeća u sklopu Mima u Muzeju suvremene umjetnosti, gdje su izvodili jedan dugački eksperimentalan instrumental, atmosferičan i tih. Ono (ONO) što smo sinoć čuli nije bilo nimalo nalik tome. Bila je to eksplozija buke, mraka i primalnog krika, bedem zvuka koji je tresao i u čudu ostavio vidno ugodno iznenađene posjetitelje, koji se nisu nadali ovakvom izdanju predgrupe. Glazba, ako se uopće glazbom može nazvati ono čime su nas ONO sinoć pogodili, najbliže se može usporediti sa ritualnim egzorcizmima kakve priređuju Swans i Wovenhand, a ni kvalitetom nije nimalo zaostajalo za istima. Rječju; fenomenalno.
Kako bi nakon takvoga uvoda zacementirali večer, nazivno glavni junaci morali su ponuditi nešto više od egzotične postojbine i obećanja psihodelije. Nažalost, mora se reći da im to nije uspjelo. Ni električni sitar koji je uz dvije gitare, bas i bubanj zvečio na pozornici nije bio dostatan da prikrije fundamentalno slab post-rock sa glazurom psihodelije kasnih šezdesetih koji je dopirao iz zvučnika.
Najveći problem Kikagaku Moyoa je taj što glazba koju sviraju ne otvara ama baš ni jedna vrata prema nečem svježem i originalnom. Psihodelija kojom se ovijaju ona je prošlih vremena, a rifovi na kojima grade pjesme svi zvuče poznato, ponekad čak i toliko da se na njih mogu zapjevati hitovi slavnih bendova. Bend je djelovao bolje dok se držao instrumentalnog izričaja, jer bi uleti vokala svaki put pomalo razvodnili dojam, ali nakon nekoliko odslušanih pjesama postalo je jasno da se sve temelji na vrlo sličnoj formuli i da do većih soničnih iznenađenja ipak neće doći. No, petorka dugokosih Japanaca ipak je barem vizualno djelovala dovoljno atraktivno da punu Močvaru zadrži na okupu za vrijeme trajanja nastupa, a zatim i na ekstra produženom bisu.
Osim briljantne inkarnacije predgrupe, posebno treba čestitati zagrebačkoj publici koja je pokazala takav interes za nešto novo i drugačije te koncert usred radnoga tjedna velikom posjećenošću učinila utoliko boljim.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
