Australski hard rock bend po drugi put je gostovao u Zagrebu, ovog puta u klupskim uvjetima što se pokazalo daleko bolje po pitanju štimunga s publikom, nego kad su svirali na INmusicu prije nekoliko godina.
Za početak riječ-dvije o uvjetima… Je li vanjska temperatura bila toliko visoka, ili su ‘Tvorničari’ klimu upalili na maksimim, ali činjenica jest da je Tvornica bila ugodno rashlađena za visokooktanski show kojim je Airbourne u ponedjeljak užario emocije u publici u sat i pol vremena svoga nastupa u pregrađenom Velikom pogonu.
Započelo je odmah u ‘petoj brzini’. Joel O’Keeffe istrčao je gol do pasa s bijelim Explorerom nagazivši s uvodnom „Ready To Rock“. Cijeli bend pumpao je uvježbano i gotovo neumorno, poput frontmena koji je u maniri stare AC/DC škole tijekom koncerta na ramenima fanova ‘plovio’ preko publike do miks pulta i nazad do pozornice ne prestajući solirati na gitari, kao što je već na samom početku odradio već tradicionalni Airbourne ritual razbijanja punih limenki piva na svojoj glavi i zapjenjenim sadržajem ‘tuširao’ publike pred sobom.
U staroj AC/DC maniri bila je i glasnoća, kao da je bila neka 1978. godina kad su se bendovi na pozornici običavali pojačati do maksimuma što je obično svakog tonca ostavljalo razoružanog u smislu kontroliranja buke. A nastup u Tvornici bio je upravo takav; reska gitarska distorzija s pozornice parala je uši, naravno na sveopće raspoloženje, svih onih koji vole ovaj bend koji uvelike podsjeća na AC/DC kakav je bio nekada.
Iako novi album „Breakin’ Outta Hell“ treba uskoro biti objavljen, Airbourne nije nešto posebno pridodao pažnju novim pjesmama s njega, već je rešetao dobro poznati materijal s albuma „Runnin’ Wild“, „No Guts. No Glory.“ i „Black Dog Barking“ s odavno uigranim finalom zatvaranja službenog dijela sa „Stand Up For Rock And Roll“, da bi dolijevanje ulja na vatru na bisu bila „Runnin’ Wild“ uz obavezni naklon Black Sabbathu.
Pored toga što Airbourne u stilu i zvuku baštine odavno poznatu priču svojih legendarnih planetarno popularnih zemljaka, igraju je iskreno, srčano i divlje. Ništa mudro, ali svoje srce redovno ‘ostavljaju na terenu’, što itekako cijeni i zagrebačka rock publika.
Jedino što je posjećenost bila slabija zbog općenito, viskog ljetnog datuma za zagrebačke koncerte, kao što ne treba zanemariti da je toplotni udar koji traje ovih dana također ‘dao svoj doprinos’. No, eto, temperaturni uvjeti u Tvornici bili su iznenađujuće prikladni za bezbrižno adrenalinsko izgaranje, bez bojazni da se padne u nesvijest. Jedina, već također tradicionalna stvar, bilo je redarstveno rasjerivanje ljudi ispred Tvornice nakon što je koncert završio.