Harmonikaš Marko Hatlak je spiritus movens sastava Tango Compas, može se reći velikom zajedničkom projektu sa svjetski poznatim violinistom Stefanom Milenkovićem.
Tango Compas prošlog se vikenda u punom sjaju predstavio rovinjskoj publici koncertom u dvorani Adris na Rovinj Jazz Festivalu. Može se reći da nitko nije ostao imun na virtuoznost i strast kojom je taj četveročlani sastav izvodio standarde Astora Piazzolle, ali i starijih i manje poznatih tango kompozitora, a kako je došlo, prvenstveno, do suradnje sa Stefanom, što za njega znači tango, kao i o nekim drugim značajnim suradnjama koje je imao u karijeri rekao nam je Marko Hatlak.
Kako ste se upoznali sa Stefanom Milenkovićem?
Marko Hatlak: Stefana sam slušao na koncertu u Sloveniji u Ptuju 2011. godine. Za vrijeme koncerta pitao je svira li netko u publici tango. Ljudi su pokazali prstom na mene, a Stefan je odmah pitao: “Tko si ti? Vidimo se poslije koncerta”. Tako sam nakon koncerta upoznao Stefana, poklonio sam mu moje starije nosače zvuka s tango repertoarom i odmah ga pitao želi li da zajedno osmislimo tango projekt.
Kako je došlo do osnivanja Tango Compasa?
Marko Hatlak: Suradnja sa Stefanom započela je 2012. godine, kasnije smo 2014. snimili nosač zvuka “Stefan Milenkovich & Marko Hatlak Tango COMPÁS”, kojeg još uvijek sa zadovoljstvom promoviramo na koncertima.
Stefan je otkrio tango kroz ples, kakvo je bilo vaše iskustvo i inicijacija u taj glazbeni izričaj Južne Amerike?
Marko Hatlak: Još u osnovnoj glazbenoj školi profesor mi je dao da sviram prvi tango. Odmah mi se svidio. Teško mi je točno objasniti zašto, ali tango ima veliku poetiku i temperament. Pun je ekstrema, što jako volim jer od izvođača traži mnogo pažnje i profinjene muzikalnosti, da bi zvučao čisto, strasno i spontano. Zaljubio sam se odmah i tango je za mene bio prvi most prema improvizaciji.
Kako funkcionirate u studiju kao Tango Compas, snimate li u jednom dahu ili volite produkcijski paziti na svaki detalj?
Marko Hatlak: Svi glazbenici u projektu Tango COMPÁS su veoma zauzeti, tako da smo prije snimanja imali samo intenzivne probe. Sa Stefanom smo dogovorili program i zatim u dva dana snimili cijeli nosač zvuka. Snimali smo u jednom dahu dva, tri puta i odabrali najbolji snimak. Kod tango muzike, pogotovo kod Astora Piazzolle mnogo je ubrzavanja i usporavanja i svakako reagiranja na muziciranje kolega s kojima sviraš, tako da je najbolje da se svira zajedno, jer lakše uhvatiš emociju cijelog sastava. Naknadno smo sve malo doradili u smislu zvuka i to je to. Nikakva velika filozofija.
Diplomirali ste u Njemačkoj kod poznatog profesora Stefana Hussonga, a kao harmonikaš ste se pokazali svestranim, kakvo je vaše glazbeno iskustvo s Vlatkom Stefanovskim, jer je i Stefan s njim surađivao?
Marko Hatlak: Sa Vlatkom Stefanovskim sam surađivao kad je bio naš gost u grupi Terrafolk. Imali smo nekoliko koncerata i bilo je baš divno. Obradili smo nekoliko makedonskih i slovenskih pjesama i također nove kompozicije napisane za ovaj sastav. U srpnju i prosincu ću ponovo svirati sa Vlatkom u novom sastavu Kapobanda, s kojim sviramo – ja bih rekao – energičnu “Etno-rock’n’roll glazbu”.
Poznato je da australski gitarist Tommy Emmanuel uglavnom nastupa solo. Kakva je bila vaša suradnja s njim?
Marko Hatlak: S Tommyjem Emanuelom sam svirao u Velikoj Britaniji. Bilo je to divno iskustvo, koliko je on genijalno-jednostavna osoba. Može odsvirati najlakšu pjesmu u tisuću varijacija na istu melodiju i svatko ga razumije. Od čovjeka s ulice do najvećeg virtuoza. On je univerzum pozitive i iskrenog entuzijazma prema glazbi. U svakom slučaju muziciranje s njim za mene je bilo vrlo duboko iskustvo, pri čemu sam naučio da su najveći ljudi najjednostavniji, jer je njihov ego ispunjen kroz umjetnost kojom se bave u životu.
Saznajte više: Tango Compas u Rovinju – Milenkovićeva i Hatlakova rapsodija strasti