Treći album irske pjevačice sanjiva je i mračna kolaboracija s Aaronom Dessnerom iz The National, te jedan od najboljih albuma upravo prohujaloga ljeta.
Pjevačica koja je započela karijeru kao prateći vokal i glazbenik u bendu Damiena Ricea na njegovom hvaljenom prvijencu “O”, te nasljedniku istog, “9”, snimila je u petnaest godina i tri solo albuma, od kojih je svaki bio bolji od prethodnog. Ključnim se čimbenikom u tome pokazao izvrstan odabir producenata koji su radili na njima.
Nakon što je prvijenac “Sea Sew” producirala sama, na sljedećem je angažirala velikog majstora Joea Henryja. Posljednjem albumu, “At Swim”, za producentskim je kormilom eklektični Aaron Dessner iz The National, koji je Lisu trgnuo iz neke vrste letargije u koju je zapala preseljenjem iz Dublina u London, a to je geografsko izmještanje rezultiralo kreativnom pauzom od punih pet godina između posljednja dva albuma.
Atmosfera koju su Dessner i Hannigan stvorili na “At Swim” miješa irske narodne melodije, oblake dima i mnogo, mnogo vode u kojoj se pliva, pluta i tone gotovo u svakoj pjesmi. Već po naslovima pjesama “Prayer for the Dying”, “Funeral Suit” i “We, the Drowned” vidljivo je kako je
tema smrti jedna od glavnih preokupacija ove kolekcije od jedanaest balada, a i stihovi koji otvaraju album i uvodni singl “Fall” uklonit će bilo kakvu dvojbu o tome: ““Hold your horses, hold your tongue/ Hang the rich and spare the young.”
Pjesme poput “Undertow” podsjetit će prije na eksperimentalne eskapade Kate Bush nego na Leonarda Cohena koji je istoimenu pjesmu objavio na svom albumu “Dear Heather”, ali će zato a cappella izvedba stihova Seamusa Heaneyja “Anahorish” uvelike podsjetiti na slične stvari koje su na posljednjem Cohenovom albumu, kao i na svim koncertima njegovih zadnjih povratničkih turneja anđeoskim glasovima izvodile sestre Webb.
Vrhunci albuma svakako su spomenuti singl “Fall” kojem je kao koautor naveden Joe Henry (je li riječ o zaostatku od njihove suradnje na prethodnom albumu?), zatim bolna “Prayer for the Dying” koja produkcijski podsjeća na country standarde ranih šezdesetih, a govori o braku njezinih prijatelja okončanom smrću jednog od partnera, te “We, the Drowned” u kojoj bojama zvuka Dessner doseže zvukovni vrhunac ploče.
Možemo se samo nadati kako je Aaron Lisu i konačno trgnuo iz kreativnog drijemeža, ali da je nije razriješio tuge koju tako briljantno pretače u pjesme na ovome albumu, te kako je “At Swim” tek početak suradnje ovo dvoje umjetnika sjete.
Ocjena: 8/10
(ATO Records, 2016.)