‘Mi smo kao ledolomci. Nas su prve zvali da vide hoće li uspjeti’, rekao je Prlja u petak u krcatom Vintage Industrialu Baru povodom otvorenja novog koncertnog programa ‘Sviraj stare’ u sklopu kojeg su Let 3 svirali isključivo pjesme sa svoja prva dva albuma ‘Two Dogs Fucking’ i ‘El Desperado’.
Rijeka je već imala priliku iskušati novu-staru formu, kao i Mars Festival (tko ga se sjeća) prije sedam-osam godina u kojoj su članovi Leta 3 u potpunosti bili fokusirani na glazbu svojih korijena, dakako ogoljeni od bilo kakve teatarsko-scenske provokacije – u neku ruku Let 3 kakav do sada nije postojao, jer su i krajem 1980-ih kad se pojavio prvi album blatom ‘ukrašavali’ svoje scenske nastupe.
Dakle, sinoć je bez brnjica, Merkelice, ruža u stražnjici, „Kurac Marka“, „Riječkih pički“ i ostalih ‘rekvizita’. Let 3 je odlepršao u neku svoju davnu nostalgičnu prošlost, zajedno s isto tako nostalgično nastrojenom publikom, ili jednostavnije kazano s „prijateljima“ kako je Prlja sve pozdravio dok su Mrle i ostatak benda turobno-psihodelično valjali desetminutnu verziju „Sam u vodi“ na početku koncerta.
S jedne strane nostalgična, ali ujedno i testna večer za određeni broj starih pjesama koje odavno nisu na koncertnom repertoaru benda, čisto da se osjeti drže li vodu i nakon četvrt stoljeća. „Zora“ s „Two Dogs Fucking“ bila je prva iz ‘tog koša’ koja je grunula nakon hipnotičkog zalaufavanja sa „Sam u vodi“, da bi nakon nje istom uzlaznom putanjom udarila „Ne trebam te“. No, sa spomenutom su Let 3 razbili formu očekivanog nizanja starih pjesama, svojevrsnom (i nekad jako popularnom) „Stars on 45“ forom u kojoj se nakon par refrena u istom ritmu bez pauze izmjenjuju hit singlovi. Nije to neki novitet u njihovoj svirci jer su tu koncepciju starog materijala znali izvrtjeti na bisovima, posebno kad su bili u pitanju dvoranski i festivalski nastupi, ali sinoć je to isprva bilo kao suludo trošenje hitova u, skoro pa, uvodnoj minutaži. No tako nanizane „El Desperado“, „Fuck Famiglia“ zaključno s „Vjeran pas“ upumpale su adrenalin i svježinu, taman da „Vjeran pas“ kao posljednje poglavlje tog triptiha odjekne kao himna središnjeg dijela nastupa.
„Fahrenheite“ je još držala vodu nakon toga, ali „Voules vous“ nije mogla parirati, posebno što se i u svojoj normalnoj minutaži činila predugačkom u odnosu na kompresiranu adrenalinsku bombu prethodnih momenata. No da nije bilo tako, vjerojatno ne bi nova salva tako snažno odjeknula. „Ha ha ha“ kao da nije nikad brže uživo odsvirana, kao što je proćelavi Prlja (po tko zna koji put) iznenadio vokalnom energijom kao da mu je 25 godina manje.
„Pokvarena žena“, kao još jedna odavno zapečaćena himna bila je na pravom mjestu, kao i „Mona“ koja je i 1991. tako dobro zatvorila album „El Desperado“. Kad su se nakon toga Let 3 ponovno okrenuli pjesama s debija, bila je jasna i svakako zanimljiva ta tarantinovska koncepcija hitovskog sabijanja „El Desperada“ spram razmahanog ‘psihodeličnog ludila’ pjesama s „Two Dogs Fucking“ s kojima je koncert počeo, a potom i završio. „U rupi od smole“ je dobila ulogu velike i dugačke posljednje emotivne eksplozije – kao balans na nevidljivoj vagi sa „Sam u vodi“ s kojom je sve i započelo.
Bilo je to itekako smislenih sat i petnaest stejdž-minuta, a ne puko drljanje po staroj pjesmarici, kao što je i za narednih petnaest minuta ostalo sasvim dovoljno materijala za finalni uzlet. Mrle je „Ciklamom“ otvorio bis, a „Pogibe“ odsvirana u znatno sporijem tempu od studijskog originala nametnula se kao balada večeri koja je savršeno pripremila prostor za najveću himnu ovog benda, dakako pjesmu „Izgubljeni“.
Sve skupa, pristojnih sat i pol, za pristojnu publiku koja je te večeri mogla samo biti ponosna na svoju nostalgiju, bez trunke srama da je bend s kojim su u mladosti mnogi ušli u magiju glazbe izgubio tu svoju prvotnu draž. Također još treba pohvaliti i direkciju Vintage Industrial Bara koja je za skoro pola metra podignula visinu pozornice, pa sada ni oni u posljednjim redovima nisu zakinuti i za vizualni ugođaj.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
