Prije otprilike godinu i pol dana dva Ivana, Ščapec i Grobenski, nastupili su pred prenapućenim malim pogonom Tvornice sa svojim slavnijim projektima, Vlastom Popić i Moskau. Sinoć su se, pred ništa manje ljudi, predstavili sa svojim drugim projektima, vazdamijenjajućim Seine i solo točkom Bubblegum.
Nakon raspuštanja neprežaljene Vlaste Popić, Ivan Ščapec je svoju djelatnost nastavio pod imenom svog vječnog, uvijek napredujućeg projekta Seine, koji je prošao razne faze, od lo-fi solo točke, preko freak-folk dua, da bi sada zabljesnuo kao trio koji je, u odnosu na slavniju sestru Vlastu, na Teninu bubnjarsku poziciju izmjestio Mišu, sada preimenovanog u Dimitrij Mekotanović (prema njegovome solo projektu Meko Tane, poslušajte na Bandcampu), a na upražnjenu poziciju bas gitare outsourcao Boška Mijuškovića iz Straight Mickey and the Boyz. Da su ovi ljudi prava pratnja za Ivčinu začudnu poetiku i vječni angst dokazano je na najvećoj balkanskoj smotri neafirmiranih i poluafirmiranih bendova, banjalučkom Demofestu izdašnog nagradnog fonda.
Nakon što je svoj posttraumatski stres kanalizirao sam kroz razorni lo-fi EP “Skice”, Ivča je novi list okrenuo s novom postavom na dva sjajna singla “Kritika čistog razuma” i “Šilo”. Sinoć je Seine kao trio, prvi put nakon nastupa na MIMO-u, pokazao silni potencijal koji leži u Ščapecovoj podivljaloj psihi. Mali je pogon, iznenađujuće pun, izvrsno dočekao ono što im je Seine dostavio, istovremeno nježno i naslino vrištanje Ivčina specifičnoga vokala, praćeno majstorskom ritam sekcijom Miše i Boška, kojoj se nema što kvalitativno dodati. Seine je projekt koji dokazuje da kantautorstvo može ići pod ruku s poremećenim punkom i da Ščapec itekako ima što ponuditi svojoj publici nakon Vlaste.
Večer je otvorio Ivan Grobenski, koji se uspjeva izboriti za svoje mjesto na sceni sa svojim solo elektroprojektom Bubblegum, u koji usmjerava svoj pop senzibilitet kojemu nema mjesta u njegovom matičnom projektu, art-core post-punk kolektivu Moskau. U svega pola godine kao Bubblegum objavio je već dva dugosvirajuća uratka, odličan “Dance Music For Old People” i friški “Gentle Hearts”, kao i jedan work-in-progress na kojemu obrađuje klasičnu glazbu u pop formatu. Dosad je obradio Satiea i Beethovena, te Shostakovicha kojeg nam je sinoć premijerno predstavio uživo u Tvornici.
U usporedbi sa svojim zadnjim zagrebačkim nastupom, onim na tulumu našega portala u Vintage Industrial Baru, ovoga puta Bubblegum je zvučao prije svega glasnije, što je presudno, jer se njegova glazba i tekst ne smiju pretvoriti u pozadinsko ispunjavanje prostora. Grobenski je vješto baratao gitarom, klavijaturom, laptopom i vokalom, usprkos prehladi na koju se žalio prije nastupa. Koketirajući s tradicijom, od spomenute klasike do Nine Simone, Bubblegum se pozicionira na sceni kao jedinstven primjer inteligentnog alternativnog popa i kao takav će sigurno s vremenom privući pozornost i stvoriti publiku.
Ako je sinoć trebalo dokazati da nema straha za budućnost kvalitete izričaja na domaćim pozornicama, to Seineu i Bubblegumu nije tek uspjelo. Oni su nas, naime, uvjerili da je ta budućnost već ovdje.