Koncert neofolk prvaka održan je u potkapacitiranom prostoru.
Klub s Jabukovca i Death in June prijateljuju još od davne 1992. kada je bend tamo prvi put nastupio. Bilo je to ratno doba i rijetka su bila gostovanja stranih izvođača. No, upravo je rat privukao Douga Pearcea (aka Douglas P.) u Hrvatsku. Oduvijek sklon nacističkim alegorijama i simbolima, vođa benda je navodno posjećivao front sa pripadnicima HOS-a, a za vrijeme ekstenzivnog boravka u našoj zemlji snimio je i album “Something is Coming”, u vrijeme između svojih kreativnih vrhunaca “But, What Ends When the Symbols Shatter?” i “Rose Clouds of Holocaust”.
Te daleke 1992., Jabuka je bila sasvim pristojan koncertni prostor s obzirom na broj publike. Dvadeset i četiri godine kasnije klub ne može primiti sve stare prijatelje benda i nove fanove koji (srećom?) nemaju pojma o Douglasovim poveznicama sa Hrvatskom, već dolaze na koncert jer ih privlači mračni akustični neofolk izričaj Death in June.
Koncert je rasprodan, na ulazu se traži karta više po prilično visokih 120 kuna. Za vrijeme uvodne točke koju izvodi Douglasov suradnik Miro Snejdr odjeven u klauna (pierrota?), klub je već dupkon pun. Oni koji dolaze tek na glavnu točku morat će se zadovoljiti stajanjem u prostoriji sa šankom, gdje neće čuti ništa, ili u prostoru ispred WC-a. Miro svira klavijaturu i pušta neke sampleove, od gužve i arhitekture kluba na zadanoj mu poziciji ga se slabo vidi.
Douglas P. izlazi maskiran sada već dobro prepoznatljivom krabuljom. Ovo su vremena kada su ljudi potpuno nepovjerljivi prema onima koji se odjevaju u klaunove, a na maloj pozornici Jabuke dvojica takvih izvode i pomalo strašne pjesme. Otvaraju sa “Life Under Siege”, u prvom bloku Miro svira klavijature. Tu ćemo čuti još i balade poput “Peaceful Snow”, te “Last Europa Kiss” po kojoj je ova turneja dobila ime.
Nakon toga dvojac izvodi blok sa ritam mašinom i udaraljkama nakon kojeg Doug skida obrazinu i odjeven u vojnika uzima gitaru i izvodi neke od svojih najboljih stvari, uključujući i “Behind the Rose (Fields of Rape)”. Cijelo vrijeme gužva je nesnosna, ljudi napuštaju klub razočarani. Jedna nepoznata djevojka u prolazu mi dobacuje: “Najgori koncert na kojemu sam bila, a bila sam na svemu.” Problem nije bio u koncertu, nastup je bio sasvim u skladu s očekivanjima svakoga tko je Death in June imao prilike gledati na njihovim relativno čestim gostovanjima u Zagrebu. Glavnina problema leži u činjenici da Jabuka ne može ugostiti bendove s brojnom publikom, jer joj to prostorna ograničenja ne dopuštaju. Svatko tko je platio 100 ili 120 kuna za koncert koji nije imao mogućnost doživjeti može s razlogom biti razočaran.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
